Announcement

Collapse
No announcement yet.

Ulični Muzičar - kao prosjak i kao car !

Collapse
X
 
  • Filter
  • Time
  • Show
Clear All
new posts

  • #16
    Re: Ulični Muzičar - kao prosjak i kao car !

    [color=rgb(68, 68, 68)][/color]



    Comment


    • #17

      Comment


      • #18

        Comment


        • #19
          Re: Ulični Muzičar - kao prosjak i kao car !

          [color=rgb(68, 68, 68)]SEKS NA JAVNOM MESTU[/color]




          Ja sviram , a oni - seks !
          U sred bela dana, na javnom mestu...Na metar od mene, ali, bukvalno na jedan metar od mene !

          Malo se "vole",

          pa, opet iz početka...I tako dva-tri minuta.

          ...da nastave na nekom drugom mestu.


          hteo sam da malo pomilujemkučku po glavi...
          kad... HOP!!!

          Ljudi prolaze, gledaju i smeju se, a ja, k'o budala - sviram !



          sam,bre, pripomog'o tom vučjaku da "zbari" (smuva) svoju dragu!
          Dobro, jeste bilo malo na kvarno, na romantiku...

          Comment


          • #20
            E, MUZIČAR, DA NISI TI NEKI CRNAC ?



            Ma, ne, šalim se... nije me tako pitao !
            Nakon što je ubacio lovu u koferčić, pita mene jedan tip: „Jurop?“
            Ja se trgnem malo, prestanem da sviram...
            Kao: „A?" (više pokretom glave, nego što sam baš izgovorio to „a“)
            „Europe?“... (t.j. „Jurop?“) – ponovo će on !
            Ja ga (onako belo) gledam... kao: "šta me pa sad ovaj pita dal’ sam iz Evrope? Kakvo mu je to pitanje...? (neobično)"
            „Jurop?“ - opet on!
            „Ne, nego sam afrički crnac (al’ ne znam šta mi je danas)“... mislim ja u sebi.
            „Jurop? Santana?“ – on će...
            „Aaaa...“ - konačno ukapiram ja !
            „Da, da...“ (al’ to „da“ - na engleskom !)

            I kažem mu ja da sam mislio da me pita da li sam iz Evrope, he he...

            Da... bio sam svirao „Europe“ od Santane, al’ su mi misli bile odlutale...
            Ko zna o čemu sam bio razmišljao.
            A, i... bio je već kraj...
            Mislim, na kraju (posle onih prepoznatljivih delova „Europe“) se malo zezam na „zadate akorde“ (improvizujem , jel’te...)
            To mi je olakšavajuća okolnost!

            Comment


            • #21
              SATURDAY NIGHT FRKA



              Da, subota uveče...
              Svi bi naročito hteli da zarade pare baš subotom uveče !!!
              A, ja... Em što sam malo zakasnio, jer volim da odspavam pre svirke (da dobijem snagu za višesatni "koncert")
              em... više stvari ("zaslužnih" za gubljenje vremena)!
              Redom:

              1.
              Stao sam usput da uplatim ženi kredit za mobilni, al' imaju neki novi sistem, pa smo se objašnjabali preko telefona kako da izvedem(o) tu dopunu

              2.
              Saobraćaj - katastrofa !
              Bila je neka manifestacija u gradu, pa se stvorila velika gužva. Al', još veći problem je bilo parkiranje: Kako da se parkiram, a, da to ne bude 2 km od mesta na kome imam nameru da sviram...
              Lutao sam - lutao, tražio sam - tražio, vrteo se u krug - vrteo i NAŠAO... posle pola sata !

              3.
              Dodjem na svoje mesto (gde sam i predhodna dva dana svirao), a, ono...
              nedaleko odatle neko se parkirao sa onom prikolicom u kojoj se prave kokice
              Prvi put ga vidim tu...
              Još pustio muziku...
              U to vreme (oko 19h) mi i ne bi smetala ta njegova muzika, ali kasnije, kada se malo smiri situacija (kada bude manje ljudi i manje galame) ... kasnije bi mi smetala.
              Ali, u stvari, najviše mi smeta ono čudo što pravi struju (motor, agregat, kako li mu je već ime...).
              Ta sprava mnogo galami. Ovi noviji modeli su mnogo tiši, ali, taj teča nije imao novi model...
              A, da NJEMU ne bi razbijao glavu (a, i da si čovek lepo sluša muziku na miru), on je razvuko kabal, dugačak jedno 20m... u pravcu mog "radnog mesta".
              Odem ja do njega i pitam da li može da taj motor stavi, isto na 20m razdaljine, ali sa druge strane, jer mi smeta. On se nećkao, kao... to je sad komplikovano, kabal i to... Ja se ponudim da SAM nosim tu skalameriju, a, on neka nosi kabal, pa ne mora ni da isključuje (radi mu svetlo i muzika na struju odatle).
              On mi kaže: "Pa, što ne odeš na neko drugo mesto da sviraš ?"
              "Brate, meni da je svejedno - ja bih otišao, al' čim sam došao kod tebe da te molim za uslugu - znači da mi je bitno da TU sviram... da ti sad ne objašnjavam zašto mi je baš TO mesto najbolje..." - odgovorih ja.
              Pristade on, ali... da sačekam da dodje neki njegov... ne znam šta reče... valjda otac (bio je mlad dečko), pa ćemo da vidimo !
              E, jbg sad... meni treba 10 minuta da se namestim i krenem da sviram.
              A, šta ako taj što treba da dodje (KADA dodje) kaže da neće da premešta taj generator ?
              Odlučim ja da ipak napustim taj i odem na rezervni položaj .

              4.
              Krenem (autom) i, posle 200 metara - neki zastoj. Ko zna šta je bilo... dugačka kolona se bila stvorila, pa se ne vidi koji je problem ! (ta prokleta manifestacija u gradu)
              Ja ćutim i čekam... i "kuvam" se u sebi !
              Vreme otišlo - blizu je 20h, a, ja još nisam ni stigao na radno mesto.
              Vozači počeli da trube, al' mene mrzi... baš će to da nas spasi !
              Posle 15-tak minuta - odblokira se saobraćaj !
              Jupiiii !

              5.
              Stignem na parking, u blizini "položaja B".
              Malo sam se svadjao sa nekom devojkom - vozačicom...
              uključio sam bio 4 (ž)migavca, jer je neko ispred mene izlazio sa parkinga - pa da se ja ubacim na njegovo mesto...
              Uspeo čovek da izadje (tesno je bilo) i ja krenem malo napred (pa, da se posle vratim unatrag i uparkiram se), a ta devojka... pošla i ona. A za njom i ostali, koji su bili iza nje!
              Ja izadjem i ljutito joj pokažem 4 upaljena (ž)migavca, uz psovanje na srpskom he he...
              Mislim da je ona smatrala da ja ne mogu tu da ubacim svoj mini-kombi... (ne zna da sam ja majstor za manevre po tesnacima !)
              I, tako... počne ona (nevoljno) da se polako vraća unazad (a, i svi koji su bili iza nje).
              Posle su morali malo da sačekaju da se uparkiram... Stvarno je bilo tesno. Parkirana vozila sa obe strane te tesne ulice i nemaš mnogo prostora (za motanje).

              6.

              Nije bila "dugmetara"
              Izvadim opremu iz auta i krenem. Iz daljine gledam da li je slobodno moje mesto, jer nikad se ne zna !
              Vidim prazno... Super, nema u blizini ničega što bi me ometalo!
              Aaaaaaaaaaaaaaa !!!!!!!!!
              Čuje se neka harmonika .
              Čujem da neko svira, ali ne vidim gde je, pa dajem sebi lažnu nadu da je možda... tamo... ne mogu da objašnjavam sada gde... (na drugoj strani, gde mi ne bi smetao)
              Ali, jok ! Čovek stao 5 metara od moje pozicije, ali, sa druge (malo naopake) strane, pa ga zato nisam odmah primetio.
              Jbg, tu je svetlo, tu se ulica sužava, pa mi ljudi prolaze blizu (a, to je mnogo važno)!

              7.

              Nisu bile ni čarape...
              Ništa... Odem dalje, kod drugog (uličnog) svetla (nije dobro svirati u mraku !). Taman sam namestio stvari... kad vidim - neka kineskinja postavlja dole na čaršav stvari za prodaju.
              Posle sam video da su to bila svetla za bicikle (bela i crvena), jer tuda prolazi biciklistička staza, pa ih ona hvata na tesno.
              Ja joj pridjem (bila je 5 metara od mene, i ISPRED mene) i kažem joj da ide kod drugog svetla, jer ja ću tu da sviram...
              Ona kaže da je tu svako veče... i da... nema ona puno stvari... (kao da me je briga za to...)
              Šta ću... nije mi bilo do rasprave i pomerim se malo u stranu (3-4 metra), da ne bi bila baš naspram mene, pa da je gledam celo veče...

              Onaj tamo "ore" harmoniku... 10 minuta istu pesmu ! Čujem ga pomalo, jer je 50 metara od mene.
              Kasnije su mu došli neki poznanici, pa je malo pauzirao, pa je posle dao i nekome od njih da svira (Romi su bili).
              Nije dobro da smo tako blizu, al', šta da se radi.
              Računao sam da neće dugo... verovatno nije kasnio ove subote na posao... kao "NEKI" !!!

              8.
              Da ! Posle sat i po, ode on, a ja prebacih stvari tamo gde je on bio svirao.
              Ali nije samo prebacivanje... neee...
              Moram lepo da postavim sve tačno na svoje mesto, precizno (taki sam, šta ću...)
              pa... da obrišem ruke vlažnom maramicom (one što su za dečija dupeta)... posle i salvetom...
              Ukratko, još 12-13 izgubljenih minuta !
              A, vreme je, kod mene, novac ! (kol'ko muzike - tol'ko para !)
              A, na poziciji B se veče završava ranije nego na glavnom mestu !(u kasnijim satima nema mnogo šetača)

              I tako...
              Nisam se baš proslavio !
              Kada tako krene sve naopako - sviram preko volje i onda nema ni puno para !
              Polovina od jučerašnje zarade, sve u svemu...
              Vratim se ja tako kući "k'o usran golub", što bi rek'o moj (pok.) ćale...
              Ne znam zašto je koristio baš taj izraz u odredjenim situacijama, ali... ovo je sigurno bila jedna od takvih situacija.

              Da sam znao, ne bih ni išao na posao, nego bih lepo vodio klinca u park...
              Jer... svi su želeli da zarade pare baš sinoć !
              I ja medju njima...
              Groznica subotnje večeri...

              Comment


              • #22
                POZNATE LIČNOSTI KOJE SU UBACILE NEKU KINTU... ILI NISU !



                Dragoslav Avramović, zvani "Super Deka"!
                To je onaj dedica što nas je spasao od hiper-inflacije (1994-te)
                Te 1994. u vreme kada je bio guverner narodne banke SR Jugoslavije, ubacio mi je tadašnjih 5 dinara!
                To je tada bilo 5 maraka.
                U današnjim uslovima bi to bilo 5 evrića, otprilike...



                Žarko Korać, političar.
                I on je ubacio 5 dinara, ali 1996.
                (možda nije bilo baš kao 5 maraka... malo je dinar devalvirao u medjuvremenu, mislim...)
                To je bilo baš u vreme protesta protiv Miloševića (decembra 1996.)
                Ja sam u to vreme pre podne svirao u "Knez Mihajlovoj",
                a, popodne išao na proteste!
                On je prvo prošao, a onda zastao, pa se vratio i ubacio u koferčić...
                Valjda mu se bilo dopalo kako sviram!
                Moram da kažem da mi je on oduvek bio omiljeni političar, tako da...
                Baš mi je bilo drago da su simpatije obostrane.



                Zaharije Trnavčević, voditelj nekada poznate emisije za poljoprivrednike, nedeljom ujutro ("Znanje, imanje").
                Mnogo davno - sedamdesetih i osamdesetih!
                Tada je bilo samo jednog programa nedeljom ujutru, jer drugi je počinjao tek popodne,
                tako da je Zaharije bio poznat u celoj YU-gi,
                jer, kad se probudiš u nedelju ujutro i nemaš školu
                (ili nema posla za one koji su radili)
                uključiš TV, a tamo - ON !
                Ubacio je pare negde devedesetih (ne sećam se tačno godine) u Beogradu.
                Bio je sa unučetom.



                Pokojni Zoran Djindjić, političar.
                U izbornoj kampanji, novembra 1996. (to su oni izbori posle kojih su izbili protesti protiv Slobine kradje glasova)
                je prolazio ulicama Niša. Ja sam toga dana svirao i kada su on i njegovi naišli (velika grupa ljudi), Djindjić me je pogledao, a ja sam mu namignuo...
                Osmehnuo se...



                Sergej Trifumović, glumac.
                (zna da svira gitaru)
                On je samo zastao, dok sam svirao u "Knezu" i, onako iskosa, malo analizirao kako sviram.
                Možda jedan minut...
                i otišao (nije platio)



                Dragan Ilić, vodja "Generacije 5"
                (na slici je u sredini)
                Slično kao i Sergej Trifunović...
                Malo je gledao, ali nije platio!



                Najda, pevao je u "Smak"-u,
                a, sada je u "Generaciji 5".
                Svirao sam u Nišu (on je Nišlija)
                i, ništa, pričali smo malo...
                (on je tada svirao po niškim klubovima, tek je bio stigao u "Smak")
                ubacio pare, naravno...



                Pavle Minčić, glumac, muzičar...
                U staroj dečijoj emisiji "Na slovo, na slovo" je glumio, pevao...
                Stariji ga se sećaju, a, mladji verovatno ne...




                Momčilo Bajagić - Bajaga, muzičar.
                Bio je čovek na letovanju, pa je stao sa Žikom iz svog benda da me posluša.
                Ja ih nisam ni primetio.
                Svirao sam "Wonderful world" i kada sam završio
                oni, kao, aplaudiraju (ubacuju i pare) i Žika mi kaže kako me je slušao i u "Knez Mihajlovoj".
                Ja, kao... da, da, sećam se ...
                i pogledam tipa pored njega, a , ono - Bajaga!
                Ja : "Ooo, poštovanje!" i pružim mu ruku, te se pozdravismo i ja počeh da se pravdam da nisam baš najbolje odsvirao, jer me nešto bole prsti...
                Da sam znao da oni slušaju, malo bih pripazio!
                Bajaga kaže, kao... ma, super, "Wonderful world"... (prepoznao je... dobro je!)
                Ali, ja sam bio iznenedjen što se tako odjednom Bajaga "nacrtao" ispred mene i, rekoh, počeo sam da kenjam...
                pa sam zaboravio da pružim ruku i Žiki !
                A, to mi se, inače, dešava!
                Pozdravim se sa nekim i od blebetanja zaboravim na ostale u društvu...
                (i u životu, ne govorim samo kako je na poslu!)
                Sada sam malo popravio to, tako da, čak i kada mi pridje neko da me pita nešto dok sviram,
                ja, dok pričamo, gledam malo njega u oči, a malo i osobu koja je sa njim (ako je ima).
                Bajaga, je još jednom ubacio neku siću, to jest, poslao je sina...
                Slučajno je zastao, jedno 5-6 metara od mene
                (bio je u nekom društvu)
                a, ja sam odsvirao njegov "Plavi safir" i...
                kako da ne plati čovek... sigurno mu je bilo drago!



                Žika - iz Bajaginog benda. Imao je i grupu "Babe", u jednom periodu...
                On je jednom prošao biciklom kroz "Knez Mihajlovu" , gde sam ja svirao, i stao je da me sluša.
                Sećam se tačno šta sam bio svirao: "Hey, Jude" od Bitlsa.
                Na kraju mi je rekao da bi mogli da saradjujemo, tako nešto...
                Ali, ja sam oduvek bio "prazan" sa samopouzdanjem, pa tako nisam umeo (ni hteo) da se nešto namećem...
                Video sam ga kasnije jedanput na jednoj granici (YUGO je vozio),
                ali, nisam mu se javljao...
                Pa, kad sam ono zaboravio da i njemu pružim ruku,
                (kada sam shvatio to, posle jednog minuta)
                namerno sam mu ispričao to, kako nisam hteo da ga uznemiravam na graničnom prelazu...
                Da se čovek ne bi osetio manjom "zvezdom" od Bajage...
                Narednog dana je prošao sam i seo blizu mene,
                pa sam mu se izvinio za taj moj kiks, nekulturno ponašanje, od prethodnog dana.
                On je samo rekao (izmedju dva zalogaja nekog sendviča) da nema problema.
                Posle smo malo pričali... nebitno...




                Bata Kanda (harmonikaš)
                U "Knezu" (BG) i on...




                Rada Djuričin, glumica
                je snimala neku svoju novogodišnju emisiju (30. novembra 1997.),
                pa je svratila i do mene (opet u Beogradu) i pitala me da li bismo mogli da snimimo nešto.
                Pristao sam, što da ne pristanem...
                Znači, ona će, kao, da šeta, pa da zastane kod mene i da me pita nešto,
                a, ja treba da joj odgovorim.
                Nisam hteo da mi kaže šta će da me pita, da bi moj odgovor bio spontan.
                Namestili su mi "bubicu" (mali mikrofon) na gitari (tamo gde su čivije za štimovanje) i snimanje je započelo...
                Svirao sam muziku iz TV serije "Grlom u jagode".
                Posle 20-ak sekundi pridje ona i kaže mi "zdravo", a, ja joj odgovorim isto: "zdravo"...
                (to MI glumimo, jel'te...)
                I pita me ona: "Šta bi ti poželeo našem narodu za Novu godinu?"
                A, do Nove godine još mesec dana, pa se ja zbunio...
                Vrpoljio sam se jedno 7-8 sekundi, a, onda joj odgovorio: "da svi budu tako veseli i nasmejani kao što si ti"!
                Stvarno, ona je od onih osoba koje non-stop imaju osmeh na licu...
                Ko je zna (pretpostavljam matorije osobe, kao što sam ja) svedok mi je!
                Posle me je pitala i šta bih poželeo za sebe... itd.
                Ja sam nešto jeo g.... i tako...
                Imam taj snimak, pa će uskoro biti na Youtube...
                (al' skraćeno! Samo početak, jer sam ispao smešan, pa me je stid!)
                Da, zaboravila Rada da me na kraju počasti nekom sićom, čisto reda radi.
                Ali, nema veze! Bitnija je uspomena na taj dogadjaj (i snimak koji posedujem)!
                Pominjem to tek onako...




                Neša iz grupe "Galija" (desno, na slici)
                Svirali smo ja i još jedan tip u Budvi, ispred "Starog grada",
                a, on je prošao, ali, malo dalje od nas...
                Mi smo ga primetili, pa smo počeli da sviramo "Još uvek sanjam" (njegovu pesmu) a, on nam je samo mahnuo rukom u znak pozdrava...




                Nenad Čanak, političar,
                dok sam svirao u "Zmaj Jovinoj", u Novom Sadu,
                samo me mrko pogledao,
                u prolazu...




                Milan Paroški, političar sa početka 90-ih.
                (Draškovićev SPO)
                Isto kao i Čanak
                (takodje u Novom Sadu)
                mrki pogled,
                kao da obijam prodavnicu...

                Comment


                • #23
                  ZEZNULA ME MALO ŽENA, PA SAM POSTAVIO NOVI REKORD



                  Čula je (prethodne večeri) na TV-u da će biti kiše, pa sam ja poranio na posao. Juče je bila nedelja, a, nedeljom ljudi šetaju po ceo dan: prvo penzioneri (rano ujutru), a, kasnije i svi ostali. Nije mi se doručkovalo, tako da sam poneo sa sobom malo hleba i neku konzervu, da bih jeo u pauzi. U kolima sam imao paket od 4 kroasana, pa sam i na njih računao. Dok sam vozio na posao, otvorim jedan kroasan, pa, pošto vidim da njih mogu (za slatko sam uvek spreman), pojedem i drugi i treći. (Vode sam popio nešto sasvim malo, tu nema šale [kada su duže svirke u pitanju])! Super - pomislih - sad sam spreman za četvoročasovni rad! 4 sata, pauza za ručak, pa još 4 sata. Prethodnog me dana bilo mrzelo da idem da radim, pa sam morao (po kazni) toliko da sviram (da bih nadoknadio propušteno). Jedino ta kiša da me ne prekine... BIlo je oblaka, što jes'- jes'! Ako vidim da se sprema ta kiša, produžiću "prvo poluvreme" sve dok ne počne da pada - isplaniram ja lepo. Presvučem se, u kolima, u radno odelo i krenem. Obično se još pre polaska (u garaži) spremim, ali sada nisam bio siguran koliko "debelo" da se obučem, jer nisam još od proletos svirao u prepodnevno vreme. A, to mesto gde je trebalo da sviram je na otvorenom, nema hladovine, pa, ako bude vedro... mislim, da ne preteram u oblačenju.
                  Počeo sam da sviram u 11:13.
                  Planirao sam da oko 15 h napravim pauzu za ručak. Dok pokupim stvari, dok odem, dok jedem, dok se vratim i ponovo pripremim... pauza bi bila bar 45 minuta. Došlo vreme za "tajm aut", al' ja vidim... nisam gladan, ne ide mi se u WC (normalno - iz kreveta sam otiš'o pravo na pos'o, a, i nisam popio mnogo vode). Reših da nastavim, pa da možda i ne pauziram, ali da zato ranije završim. A, možda me i kiša prekine, pa je zato bolje da sviram dok se može...
                  Žena je trebalo sa sinom da ide u pozorište da gleda neku predstavu za decu (od 18h), pa smo se ujutru dogovorili da ih ja vratim kući posle predstave. Tako ja isplanirah da sviram do sedam, pola osam... Došlo to vreme, a, oni se ne javljaju, ne zovu (na telefon). "Sigurno nisu ni bili u pozorištu...", zaključih ja !


                  Računam nešto... pa, do 19:15 će biti 8 sati vezane svirke, a rekord mi je 9 sati. Aj, da izjednačim rekord!
                  Kako sam se bližio izjednačavanju, počnem da razmišlajm da ne bi bilo loše i da OBORIM taj rekord, jer ko zna kada će se ponovo stvoriti uslovi (da ne moram u toalet, da nisam gladan, da nema nekih drugih problema...). NIje uopšte lako svirati toliko bez prekida. Ja, čim odsviram jednu stvar, prelazim odmah na sledeću. Nema odmora. Jedino, povremeno, ispraznim malo koferče, kada nema ljudi u blizini (duplo dno...). Pa, samo da sediš na stolici 9 sati ima da ti utrni dupe. Plus što bole prsti, malo i ledja i vrat (kada sviram nagnut sam malo prema napred), butina na koju pritiska (dupla) gitara... da ne pominjem psihički zamor !
                  Prvo sam pomislio da sviram 9 sati i 15 minuta (jer, kada upisujem mesto sviranja i zaradu, upisujem i koliko sam dugo svirao, ali vreme zaokružujem na četvrt sata). Al' polako, polako... još malo, još malo...
                  Bilo je još (nedeljnih) šetača, pa mi je (k'o bajgi) bilo žao da odem i ostavim ih bez muzike...
                  Pao već mrak, u daljini sevaju munje, ja već ogladneo, počinjem i da zevam (nije bilo popodnevnog dremeža), pa pomislih da bih mog'o da svršavam polako, (s' oproštenjem)...
                  Mogao sam još malo da sviram. Мislim, bilo bi posla za još jedan sat možda, ali, u 21:53 sam prošao kroz cilj !


                  Počeo sam bio u 11:13. Znači, "drndao" sam gitaru 10 sati i 37 minuta bez prekida, ali, računam 10:30, jer sam, kada je uveče malo zahladnelo, morao da obučem jaknu, pa 15-ak pauza od po 7-8 sekundi, kada sam "krio" pare ispod pokretnog koferčetovog dna (videti priču "MAMAC"), dva puta sam popio malo vode, napravio ova dva fotosa (telefonom)...
                  Popravio sam rekord za sat i po ! Malo li je, a? To je kao kada bi neki sprinter popravio svoj rekord na 100 metara za celu sekundu.
                  Zarada i nije bila nešto naročito, gledano u jedinici vremena, ali... ipak su to bile dve svirke (samo spojene), tako da... ipak se skupilo nešto para. Ali, to nije toliko ni važno! Današnji dan će se pamtiti po novom rekordu ! Ko zna da li će ikada biti oboren!

                  Taman sam ubacio stvari u auto, pojeo četvrti kroasan iz paketa, popio sokić, kad... poče da pada kiša! Imao sam sreće...
                  Posle je celu noć padala.

                  Eto, glavni razlog za obaranje rekorda (nepravljenje ručak-pauze) je bio taj što mi je žena rekla da je čula na televiziji da će biti kiše u toku dana (to jest, naredna dva dana). A, ona (kiša) zakasnila (srećom), ja bio odmoran (nisam svirao nedelju dana), šetača bilo u izobilju (mog'o sam da počnem i sat ranije, i da završim sat kasnije)...

                  Uostalom, žena me stalno davi da je ubacim u neku svoju priču, pa , eto...

                  p.s.
                  nema veze sa mnom, ali...
                  - Video sam juče neki bicikl za dvoje, ali samo jedan "vrti", a ovaj drugi uživa pozadi. Ima veliko, mekano sedište, kao na motoru. Malo je produžen i ojačan bio taj bicikl... i sa debljim gumama!
                  - Jedan mladi otac je gurao kolica, u kojima je (pretpostavljam) bila beba, ali, jureći na rolerima (po biciklističkoj stazi)!!!

                  I jedno i drugo videh po prvi put u životu...

                  Comment


                  • #24
                    NEKO PIPA, NEKO SLIKA, NEKO PITA, NEKO NE PITA...


                    Jednoga dana, aprila, 2010.


                    Večeras prolaze tri slepa Roma (dvadesetogodišnjaci, otprilike), a vodi ih neki tip što na ruci nosi traku "Crvenog Krsta".
                    Zastanu, poslušaju malo, pa me taj njihov "vodič" pita da li momci mogu da pipnu malo moju gitaru.
                    Ja, šta ću, dozvolim...
                    On privede jednog, uzme mu ruku i stavi je na vrat moje gitare (na gornji vrat, na donji...)
                    Zatim drugog momka, pa trećeg...
                    Oni se svi, kao, čude šta je sad pa to... dva vrata, dupla gitara...





                    Kada sviram, sa moje leve strane stoje ranac i koferčić (za pare), a, sa desne strane je pojačalo.
                    Izmedju njih je metar rastojanja, otprilike.
                    Ja sam pozadi, na metar od njih (pravimo jednakostranični trougao).
                    Izmedju mene i pojačala su 2 kabla (za 2 gitare)
                    E, sad...
                    Dešava se, povremeno, da mi neki "nekulturnjaci" preskaču stvari, jer ih mrzi da ih zaobilaze!
                    Tako je večeras neka žena upala skroz na moju teritoriju!
                    Uplašio sam se da mi nagazi na nešto. Ali, ona preskoči spretno ranac i koferčić, udje u trougao (izmedju ranca i pojačala), i stavi telefon ispred zvučnika, na 3-4 sekunde...
                    Razgovarala sa nekim preko telefona, pa, eto, usput i to...
                    Niti da pita može li, smeta li, da se izvini... ništa! Nije me ni pogledala !


                    Takodje večeras me neki tip (sa nekim dobrim foto-aparatom) slika, slika, slika (t.j. fotografiše)... jedno 10-ak puta (oko 2 minuta je trajala ta "sesija").
                    Ne pita mene da li se slažem ja sa time što radi.
                    Mislim, o.k. je jednom, nego ovaj baš navalio...
                    Ali, barem je čovek (takodje i njegova devojka) platio (i to fino!) i zahvalio se na kraju.

                    Pre njega (isto večeras) jedan drugi čovek me fotografisao 5-6 puta i, na kraju, otišao...
                    Niti "fala", niti da ubaci neku siću (čisto reda radi), niti je pitao da li može da slika...
                    Ja bih, ili ubacio nešto na kraju, ili ne bih napravio više od jednog snimka - bilo bi mi neprijatno.
                    Svako može, naravno, da me fotografiše ili snima kamerom. Na javnom sam mestu, nije zabranjeno...
                    Mnogi pitaju da li mogu, da se razumemo!
                    Ovde sam pomenuo neke koji to nisu uradili (današnji slučajevi)!

                    Comment


                    • #25
                      CRNA TRUDNICA I "LETEĆI PACOVI"



                      Neka trudnica (odevena u crno) prvo prodje pored mene, pa zastade (5m dalje) da, kao, posluša malo. Svirao sam tada instrumentalnu verziju "Ružica si bila..." od Dugmeta (ali, to nije ni važno). Posle jedno 2-3 minuta pridje ona polako (pa, trudnica je...) i stavi u koferče (namenjeno za "skupljanje dobrovoljnih priloga") neku... kesu!
                      Ja, gledam, onako... vidim ima nešto poveće u njoj, baš sam znatiželjan, ali čekam da se ona udalji, pa da pogledam šta to ima unutra.


                      A, kesa ?
                      Pa, k’o one što daju u autobusima za povraćanje (crna), samo sa "ručicama".
                      Ona ju je bila smotala, ali videlo se da unutra ima nešto što nije baš tako malo!




                      A,da...
                      Navratio je kod mene i jedan Beogradjanin, moj poznanik. Pitao me da li imam nešto svoje u repertoaru. Čuo je da je neko (on reče i ko, al’ sam ime zaboravio istog trenutka) nekada rekao da (otprilike):
                      "Ako neki guslar zna 50 pesama da odgusla, a, pritom ne napravi bar jednu svoju... onda on i nije baš neki guslar".
                      Ja sam mu odgovorio da ja i nisam neki guslar, ali posle, kada je on otišao... nešto razmišljam:
                      "Pa, da vidiš da i jesam!"
                      Mislim, hvatam taj prosek od 50 + 1 !
                      Osim toga u mnoge stvari ubacujem neke svoje delove...
                      Znači: Ja - guslar i po !!!




                      A, šta je bilo u kesi?
                      Djevrek... košta pola evra.
                      Ostavio sam ga golubovima, sutra za doručak...


                      DODATO NAREDNOG DANA:

                      E, baš sam glup!
                      Ostavio sam juče taj djevrek u kesi, pa sam danas video tu kesu kako još uvek stoji tamo gde sam je i ostavio...
                      A, da bih potvrdio svoju glupost, opet sam zaboravio da ga (djevrek, bre...) izvadim iz kese!
                      Nego, čuo sam da za golubove kažu da su "leteći pacovi" (prenosioci raznih boleština), pa... šta me onda briga, što pa da ih hranim?

                      Nego, juče sam zaboravio da spomenem kako sam se najeo prašine iz usne harmonike!
                      "Duvao" sam je ponovo posle dužeg vremena, ali, zaboravio sam da je pre upotrebe (po propisu) malo "čuknem" !
                      Inače, nisam svirao gitaru mesec dana pa su me danas malo boleli prsti.
                      Nije to kao kod "običnog" sviranja:
                      PRITISNEŠ (samo) žice levom rukom, a desnom ih "okineš" i one zavibriraju!
                      Ja moram da ih jako udaram i levom i denom, iako može da izgleda da ih samo, kao, "pipkam" nešto...
                      Desna ruka malo i pravi pauze (njom sviram melodije), ali, leva (manje-više) non-stop "radi"! Njome sviram akorde ("pratnju").
                      A, 5 sati juče i 5 sati danas nije malo posle duge pauze.
                      Moraću da uzmem par dana bolovanja...





                      p.s.
                      sad će da me mrze golubari, zato što sam im ljubimce nazvao pacovima...

                      Comment


                      • #26
                        E, NEDAM TI SVOJU GITAR(ic)U !




                        Neki tip me pitao nešto u vezi gitare (koji štim koristim i te stvari), pa, kada je video da mu ljubazno odgovaram, pitao me još i da li bih mu dao da svira malo...
                        Ja mu kažem: "E, prijatelju, ja ovo što radim - to mi je posao, izvini..."
                        A, on će: "Ma, nema problema! Ja ću da sviram, a, pare neka idu tebi..."
                        Naravno da od toga nije bilo ništa!
                        Zamalo da mi zatraži i da ih (njega i njegovog druga) slikam!
                        Ali, naišle su, srećom, neke devojke, pa su pitali njih.
                        A, i toga je bilo! Da, da...
                        Bio neki spomenik u blizini, pa me jedna gospodja fino zamolila... ako bih mogao da je fotografišem, al' da pazim da nekako "u'vatim" i spomenik!
                        Naravno da nisam pristao, iz protesta prema neobzirnosti!
                        Ona je pokušala da se opravda time što i nije bilo baš mnogo prolaznika, pa, kao, neću mnogo da izgubim... (?)
                        'De me nadje...

                        Stvarno se mučim da razumem to...
                        Kako ljudima uopšte pada na pamet da mi traže gitaru?
                        Vide da "radim", da sviram za pare...
                        Ili, možda misle da se ja samo za....vam na ulici?
                        Izgleda da ih nije mnogo briga, ne razmišljaju mnogo da li je kod mene "vreme=novac" ili nije...
                        ’Oće malo da (mi) pokažu kako znaju i oni da sviraju!
                        Nekada sam i davao gitaru, ali, već odavno – NE! Ne dajem! Nema više...
                        Sada, kada mi je neko traži, ja ga pitam da li ima kod kuće gitaru.
                        Pa, kada potvrdno odgovori (a, to je skoro sigurna stvar), ja ga onda priupitam:
                        "Pa, što onda tražiš od mene?"
                        I tada nema odgovora...



                        Inače, baš zahvaljujući tome što sam, negde oko 14h (minut gore - minut dole...), u subotu 20. maja 1994. godine, dao jednom "slučajnom prolazniku" da mi svira po gitari, upoznao sam svoju LEPU polovinu. Sedela je na obližnjoj klupici pa smo, dok je dotični tip "guslao", razmenili prvih par rečenica. Danas smo u braku i...
                        ...sutra ujutro moram da vodim sina u školu, pa, moram da završim!
                        Aj, laku noć!


                        p.s. tekst sam pisao jedne noći, pa zato...

                        Comment


                        • #27
                          MALI, ŽIV BIO - VELIKI (TI) PORAS’O !



                          Nekoliko kraćih epizoda (jun 2010.):


                          1.
                          Neki tip, očigledno "uradjen", prolazi... kao žuri nekud...
                          Vidi mene kako sviram, zastane i, kao, posluša malo...
                          Stajao je tako jedno 5-6 minuta.
                          Onda odjednom, pošto me je pozdravio pokretom ruke, krene...
                          Ali, tamo odakle je došao! Zaboravio kuda je krenuo... :d


                          2.
                          Ostavio mi jedan mladić (pošto je uredno platio i u moneti) jedan džoint i jednu kajsiju!
                          Džoint ne "trošim",a, kajsiju sam uz’o... al’ sam je posle ostavio (tamo gde sam svirao).
                          Valjda nije završila u smeću, ima (na žalost) toliko beskućnika što tumaraju naokolo...

                          3.
                          "Hasta la victoria", reče mi neki tip, ubacujući "dobrovoljni prilog", dok sam svirao "Commandante Che Gevara".



                          4.
                          Vrlo mladi momak i devojka (najpre platili, kako je i red) seli tu, blizu mene, da slušaju, kao...
                          Ali, ja sviram, a oni... ljube se !
                          Dečja posla, he he... jaka stvar.
                          Al’, ovi, bre, ne znaju za dosta!
                          "Cmok-cmok, cmok-cmok"- čujem ja dok sviram!
                          Pomislih u sebi: "da l’ da ih pitam da mi drže ritam?"



                          5.
                          Tek sam počeo to veče kad...
                          Neki klinac (možda ima 3 godine) se "zalepio" za mene.
                          Otac ga zove, ali, on – ništa!
                          Otac ga obaveštava kako će otići, ali mali ne obraća pažnju na njega (sve vreme "bulji" u mene)!
                          Otac krene, kao, odlazi... pa se posle nekoliko koraka okrene i, pošto ga dete nije ni pogledalo, vrati se!
                          Šta će čovek... zavuče ruku u džep i da sinu novčić da ga ubaci u moje koferče!

                          E, nije stvarno meni toliko do tih 50 centi, nego mi je to bilo "sefte" (prvi pazar toga dana)!
                          Zato sam (u sebi, naravno) i pohvalio dečka rečima:
                          "Bravo, mali! Živ bio – veliki (ti) poras’o !"

                          Comment


                          • #28
                            NA VRHOVIMA PRSTIJU - RUPICE !



                            Ovi ožiljci na prstima... to je zbog načina na koji sviram. (fotografija: http://ulicni-muzicar.blogspot.com/2...a-prstima.html)

                            Ja moram stvarno da UDARAM žice! Nema ono: pritiskaš žice levom rukom, a desnom ih "okidaš", pa se zvuk čuje. Moram jako da ih lupam, da bi od samog udarca one zavibrirale.

                            Naročito na levoj ruci imam "rupe" na vrhovima prstiju, jer levom rukom sviram akorde, i - nema pauze (kao kod desne ruke, koja svira melodije)!
                            To znači 4, 4 i po sata udaranja svako veče! Pa tako leti po 2 meseca. Van letnje sezone, kada malo manje uzastopnih dana sviram, delimično se oporavim.
                            Ali, zato ima dosta dana (kada sam na kraćim ili dužim turnejama) kada radim dvokratno, pa onda... jao njima (prstima)!

                            Ovako, kada se gleda, čini se da samo (lagano) pritiskam žice, jer ne uzimam "zalet", al', to je valjda zato što su mi ojačali prsti, pa sa male razdaljine mogu jako da lupam...

                            Ranije sam, posle dužih pauza, stavljao na prste isečene vrhove prstiju od onih plastičnih rukavica (po 3-4 na one najugroženije prste)... za prvih nekoliko dana (jer posle očvrsnu).
                            A, i sada, ako napravim neku veću pauzu (recimo 3 nedelje... što je ipak retkost), imam (malih) problema, jer se, u međuvremenu, ožiljci delimično oljušte, pa... mora iz početka (dobro, ne baš skroz na skroz).

                            Da dodam samo još nešto: ovo kako mi izgledaju prsti na fotografiji, takvi su u toku svirke (znači, sutradan je već bio malo manje ružan prizor) . Konkretno, toga dana sam svirao pre podne 4 sata, i uveče 6 sati (a, snimak je napravljen pri samom kraju...)!


                            p.s.
                            Eto, znači... i gitara može da se "lupa", a ne samo bubnjevi !

                            Comment


                            • #29
                              KIA, NE VOLIM TE... ZA SADA !



                              Kada sam stigao na svoje radno mesto u jednom gradu, nisam odmah ni primetio da je prodavnica na uglu pored mene zatvorena. Kasnije sam tek video da su je ispraznili i nalepili na izloge one papiriće na kojima piše da se izdaje. Super, rekoh, samo da ne nađu nikoga tamo negde do proleća, da bih u slučaju kiše mogao da se sakrijem (i nastavim da guslam) ispod njihove tende. Kada nema nikoga i ničega u radnji, i izlozi su prazni, nema ko (ni zašto) da se buni, ako sviram tamo.
                              Al', ne lezi vraže!
                              Popodne, istoga dana, čekalo me je jedno neprijatno iznenađenje. Baš na mestu na kome sviram, neki teča je bio parkirao svoj auto! Gledam okolo, čekam da naiđe... Ipak je to pešačka zona. Nije valjda tol'ko lud da rizikuje da mu napišu kaznu. Počnem ja da vadim stvari, da se polako pripremam, sve u nadi da će za to vreme vlasnik auta da naiđe i oslobodi mi mesto. Ali, njega nema...
                              Setim se ja da ovi što pišu kazne (opštinska policija), kada vide da se neko tako šašavo parkirao, obično prvo malo dunu u pištaljku, jer je velika verovatnoća da je to neko iz neke obližnje prodavnice.


                              Imam i ja kod sebe, u torbici, neku pištaljku, pa rekoh, aj' da probam sreću. Dunuću, pa kada čovek dođe, lepo ću da ga zamolim da pomeri auto. Ta moja pištaljka je stvarno dobra, mislim jako svira. Nije k'o one dečije (nema onu lopticu unutra), nego je baš za profesionalne (fudbalske, valjda... ) sudije. I stvarno se jako čuje.
                              Ona mi je "slučajno" upala u kesu sa krompirima u jednom velikom supermarketu (i "slučajno" nije bila u svojoj ambalaži, već "gola"... ), pre jedno 7-8 godina. Pa, nisam valjda bio lud da dam 8 evrića za običnu duvaljku...
                              A, ona mi je, pored noža i pištolja (liči na "gan", ali je upaljač, zapravo), koji mi stoje u autu, još i jedno od odbrambenih "oružja" (imam i neki lovački nož u torbici). Ako bude neke frke, mogu da počnem da zviždim, napravim galamu i tako privučem pažnju. Nije još bilo takvih situacija, al' nikad se ne zna. Bolje da ne čekam da se prvo desi, pa posle da se naoružavam...

                              Elem, sagnem se ja dole i počnem da, kao, nešto muvam po svom rancu... Onda stavim neprimetno pištaljku u usta i dunem tri puta, al' onako "krvnički", što bi se reklo, da mi je posle pet minuta zujalo u ušima. Nisam najbolje video reakciju ljudi, jer sam gledao prema dole, pretvarajući se da nešto tražim po rancu, ali, čini se da sam malo uzbunio vlasnike skutera, parkiranih naokolo. Takođe, i jednog čoveka, koji je imao parkiran automobil u blizini, i koji je ostao još koji minut pored svog mercedesa, za svaki slučaj. Verovatno su i mnogi iz obližnjih radnji "dzvirnuli" napolje, da vide o čemu se radi, a možda i nisu, pretpostavljajući da je to samo neki pandur, jaka stvar...
                              E, sad... bilo bi lepo za ovu moju priču da sam ja, kao, ispao tu nešto pametan... ali nije bilo tako. Taj teča nije bio u blizini da bi čuo moju "zviždaljku" (inače bi dojurio, sigurno je!).
                              Šta ću ja... pošto sam već postavio stvari, sa namerom da ih samo pomerim za dva metra kada se auto skloni, počnem ja tu da sviram. Svirao sam tako jedno pet minuta, ali, nekako sam se glupo osećao delimično zaklonjen (iza tih kola), pa da se ne bih više nervirao, pređem na drugo mesto, 5 metara dalje, na istoj toj raskrsnici.


                              Buljeći naokolo iz nove perspektive (ranije sam uvek svirao na istom mestu, znači stalno sam gledao na istu stranu), podsetim se (primetio sam to i ranijih godina) da se ta radnja, koja sada više ne radi, zvala "TE QUIERO" (na španskom: "volim te"). Vidi se i na fotografiji. Eno, piše gore na tendi. A, parkirani auto je bio "Kia Picanto". Tada mi je i palo na pamet ono "Kia, ne volim te" (zato što mi praviš probleme!), pa sam počeo telefonom da pravim fotose (kao dodatak priči, koju sam već isplanirao da napišem).
                              Inače, kada sviram, namestim se otprilike tamo gde je zadnji desni točak od (drugarice) KIE. To mi je najbolja pozicija za tu raskrsnicu. da ne objašnjavam sad detaljno. Ono, protok ljudi, i to... Da sam im "pri ruci", al'da ipak nisam ljudima na putu (da ne smetam).

                              Svirajući pedesetak minuta na drugoj strani raskrsnice (koliko je proteklo dok gospodin nije pomerio auto), palo mi je na pamet da bih mogao nekada i tu da sviram. U nekim delovima godine, kada je visoko na nebu, Sunce mi pravi probleme u jutarnjim satima (dok se ne "sakrije" iza obližnje zgrade), pa bih tada mogao da koristim to novo mesto. Tako da ću, ako mi i tamo bude išlo dobro, jednoga dana možda i zahvaljivati toj "Pikantnoj" drugarici (zato je i onakav naslov), ko zna...

                              A, to rezervno mesto mi nije dobro iz nekoliko razloga. Pre svega zbog već pomenutog "protoka" ljudi (prolaze malo dalje od mene), a zatim i zato što se na tri metra iza mene nalazi neka telefonska govornica, pa da ne bih morao da slušam ljude kako se deru dok telefoniraju. Poznato je da ljudi, kada ne čuju dobro sagovornika... ONI počnu da viču! A, taj telefon je napolju, tako da mi dranje na uvce ne gine... Jedino što se danas uglavnom koriste mobilni, pa su retki oni što se 'vataju za javne telefone. Ali, zato su oni što se uhvate uglavnom stariji ljudi, što u prevodu znači: dranje je zagarantovano!


                              Kada sam te večeri završio na tom mestu (otišao sam posle na jedno drugo, na još sat i po extra-time svirke), napravio sam i ovaj snimak, na kome se tačno vidi to moje radno mesto. Onaj džukac, što sedi tamo pored pojačala je tražio bis, al' kako sam ja profesionalac i ne sviram za lepe oči, nego za pare ( koje dotični nije imao pri sebi) pokupio sam svoje stvari i otišao, i samo sam mu, u odlasku, dobacio: "Aj, zdravo, tečo. Ode ti na internet, a i ne znaš to...".
                              Posle me je on našao tamo gde sam otiš'o da uzmem još neki evro. Ide prema meni i sve vrti repom. Baš sam hteo da ga pomilujem, al' taj se u životu nije (ljudski) okupao, čini mi se...


                              Evo, uradio sam i "an-face" fotografiju tog lepotana, da ga vidite. Pogled mu jeste malo mutan i mrk, al' je duša od psa, ja vam garantujem!
                              Inače, psi i ostale životinje me vole, dok sam ljudima nešto manje simpatičan, jer imam brz jezik i ne pazim šta pričam, pa često umem da povredim... Uvek kažem sebi da, pre nego što otvorim usta, treba najpre da proverim da li je mozak priključen... al' stalno zaboravljam.


                              Sutradan sam i po dnevnom svetlu napravio još par fotografija. Hteo sam da ulovim naziv prodavnice (posle sam kod kuće, na kompjuteru, video da se, u stvari, i na noćnim snimcima on dobro vidi), i slučajno sam ulovio onoga što me sa terase susedne zgrade krišom posmatra (izlog je "odglumio" ogledalo).



                              A, istoga dana prošla je ulicom i neka ciganka od 200 kila, koja je, dok je hodala, mlatarala rukama levo-desno, kao helihopter. Stvarno je bila ogromna. A, pošto mi je telefon bio pri ruci, snimio sam je dok na obližnjoj klupi skuplja snagu za narednih... dva'es' metara!
                              Pa, dobro, nije joj lako da non-stop nosi tol'ki teret...




                              p.s.
                              kliknite na fotografije, da bi ste ih uvećali !
                              (fotografije su na blogu, na ovom postu: http://ulicni-muzicar.blogspot.com/2...e-za-sada.html )
                              Last edited by Ulični Muzičar; 03-05-11, 10:40.

                              Comment


                              • #30
                                MUZIČAR, ŽALIM SLUČAJ AL'... MNOGO MI SE JEO KUKURUZ !




                                NEKOLIKO KRAĆIH EPIZODA (PROLEĆE 2010.)


                                1.
                                Neki tip navalio da me slika, slika... k’o što se povremeno dešava.
                                Al’, malo sam ga malo zeznuo !
                                Sve vreme sam gledao u gitaru (znači glava okrenuta na dole), tako da...
                                Sve će mu fotografije biti iste, he he...


                                2.
                                Jedan drugi tip zastao da me sluša – dobro, to je o.k.
                                Al’ nije o.k. to što nije prestao da gricka semenke i da mi pravi djubre ispred "radnje"! To me mnogo nervira! Nekada se i požalim... pošto se dešava to.
                                Jednom su neki momci jeli nešto i, pošto su bili tik uz moje pojačalo, počela je da kaplje masnoća iz tog što su bili jeli...
                                I dan-danas, kao uspomena, stoji masna mrlja na tananom najlonu koji (ispod metalnog "rupičastog" poklopca) štiti zvučnik od prašine.
                                Ovoga sa semenkama sam danas hteo da "oteram" tako što sam prestao da sviram (obično to upali). Kao, nešto čačkam oko gitare...
                                Ali, on se je tek na zahtev svoje devojke "odlepio" od mene. U odlasku je ubacio nešto. Fala mu...
                                Inače, pre početka svirke uvek malo "pometem" ispred svoje "radnje", odšutiram pikavce, papiriće i tako to...


                                3.
                                Neki klinac (deca, šta ćeš...) mi malo, udarcem nogom, pomeri koferčić (što služi kao „kasa“).
                                Majka ga pita, kao, zašto ne gleda kuda ide...
                                A, meni ništa (izvinjenje, na primer).
                                Ali, to nije strašno!
                                Dešava se da mi i odrasli nagaze ili šutnu to moje koferče (obično njega), i posle me i ne pogledaju, a, kamo li da se izvine...
                                A, baš bih voleo da vidim kako bi reagovali kada bih ja prošao pored njihovog radnog mesta i gurnuo im nogom nešto...
                                Mislim, hoću reći, ja jesam na ulici i može da se desi da me neko ne primeti... al’ izviniti se – nije valjda tol’ko teško, majku mu !
                                Inače, prethodno koferče je par puta bilo i pregaženo od strane automobila koji se muvaju po pešačkim zonama!

                                4.
                                Video sam nekog dečka koji je stavio prednji točak od bicikla na skejt, pa tako vozi...
                                Eto rešenja kako transportovati skejtbord do kuće, a da ne mora da se nosi u ruci.
                                Ili, za slučaj cepanja gume na prednjem točku.
                                Izvinjavam se, ovo nema veze sa mnom...



                                5.
                                Prolaze neke starije žene, ili mladje babe, kako se uzme. Čet’ri, pet "komada".
                                Zastanu... Neke od njih mi ubace nešto, al’, jedna se dugo mučila da iskopa pare iz novčanika...
                                I na kraju, pošto nije uspala, reče svojim "drugaricama", al’, onako, malo glasnije, da bih mogao i ja da je čujem:
                                "Nemam ništa sitno! Imala sam, ali sam dala onome za kukuruz!"
                                Ja posle nešto razmišljam...
                                Možda je trebalo da pitam gospodju kod kog prodavca tačno je kupila taj svoj kukuruz... da idem da zahtevam odštetu!
                                Pa, nije li me direktno oštetio?
                                Zbog njega mi je sinoć zarada bila manja!
                                Dabogda... da drugi put neko ubaci svu sitninu kod mene, pa da nema posle za taj njegov kukuruz!!!
                                Ali, ništa od toga... kada treba da se pojede nešto, ljudi daju i krupnjiji novac!
                                Da, pa posle dobiju kusur.


                                A, i meni se ponekad desi da mi traže kusur, stvarno!
                                Dobro, simpatično je to!
                                Znači da im je baš stalo da me "počaste", kad ih nije blam da traže "resto" (a, eto, nemaju dovoljno sitnu monetu).
                                Ono, ubace 2 evra, a traže 1 nazad, ili od 1 evra traže kusur 50 centi.
                                Neki i sami to obave, da ja ne moram da prekidam sviranje! Jedino je smešno kada neko pokuša da, u ime kusura, uzme baš neki od onih novčića što stoje zalepljeni za (duplo) dno kofera (služe kao "mamac").


                                A, znate l' za ono kad je jedna žena, jednom, ubacila 2 evra, a tražila je da joj vratim kusur... 1 evro i 90 centi, he he...
                                ’Oću da kažem, zahvaljujem i na tih 10 centi, al’ sam, bre, izgubio dragoceno vreme dok sam joj brojao kusur. Bolje da sam nastavio da sviram. Misi’m, možda bi neko ubacio 20 centi...





                                Kada smo već kod 20 centi...
                                Jednom je jedna cigančica ubacila 20 centi. U stvari, prvo me je pitala da l’ ih hoću... he, he...
                                Ja samo samo slegnuo ramenima (glupo pitanje, al’ dobro, devojčica je bila).
                                Ali, posle jedno dva’es minuta, eto nje ponovo.
                                Predomislila se. Vratila se da traži nazad svoje pare!
                                Možda je trebalo da joj naplatim proviziju...
                                Last edited by Ulični Muzičar; 04-05-11, 08:53.

                                Comment

                                Working...
                                X