
Originalno postavljeno od
Prle!
Što više razmišljaš, više si impresioniran.
14 godina, tri velika konkurenta u vidu Federera, Đokovića, Thiema i na koncu samo dva poraza. Najimpresivnije nisu bile one pobjede prilikom kojih je 'čistio' protivnike, već one koje je izvlačio na mišiće. Jedne od takvih bile su one dvije nad Đokovićem 2013. i 2014. godine jer sam u oba meča ušao uvjeren da Novak dobija.
@NI-u sam uoči polufinala 2013. godine rekao da Đoković sigurno pobjeđuje, Rafa me je šokirao. Godinu kasnije, gledajući finale i Novaka kako dobija prvi set mislio sam u sebi: 'Ne vidim kako će Rafa ovo izvući', toliko mi je Novak izgledao bolje. Naravno, opet me zajebAo.
Nakon toga sam sebi rekao da radije neću ništa pretpostavljati kad je Rafa u pitanju, nego što ću mu prognozirati neuspjeh. Lakše i njemu, lakše i meni. Nek se jebe.
Nivo igre, šampionskog mentaliteta, energije koje je utrošio na putu do ovih 12 titula spada u čisti nadrealizam. Kada bastion odbraniš protiv takvog spektra kvalitetnih igrača kakvi su Federer, Đoković i Thiem i to u rasponu od 14 godina karijere, šta reći i napisati a da ima bilo kakvu težinu kojom se može i približno predstaviti veličina tog dostignuća.
Nije to nikad bio samo top spin na protivnikog bekend, već čitav spektar njegovih kvaliteta kako fizičkih i tehničkih, tako i mentalnih. Tjeranje protivnika na hiljadu mini bitaka u jednom meču. Možda će izgubiti njih 10 ili 20, ali će dobiti preostalih 80. Slomiti te igrački, slomiti te fizički, slomiti te mentalno. Dvoručni, jednoručni, lijevak, dešnjak, hard hitter, pušer, grinder, servis volleyer, nikada nije bilo ni bitno. Svi su, manje više, prolazili isto.
Čuj 12.
