Announcement

Collapse
No announcement yet.

EuroBasket 2017 (Opšta diskusija)

Collapse
X
 
  • Filter
  • Time
  • Show
Clear All
new posts

  • Originally posted by mmajstor View Post
    To je kao kad bi rekli da bez McDonalda nema leskovacke pljeskavice (sa lukom unutra, onako malo deblja, i mirise na kilometar)
    taj rad ... to je to
    Nije mi cilj da sedim na klupi i da pričam da sam NBA igrač. Kad napunim četrdeset godina i prestanem sa košarkom,
    biće mi draže ako budem sav izlomljen od igranja, nego da budem krepak i čio jer sam karijeru proveo sedeći. - Marcus Williams

    Comment


    • NBA Slovenija iz YU kuhinje – na dar posrnuloj Evropi

      Tema svih tema uoči Evrobasketa je bilo naricanje o tome kako će biti siromašno, bez ovoga i onoga i "ma neću da gledam te levake".

      I naravno, pažnja je uvek bila usmerena na tradicionalne favorite, koji su, netradicionalno, bili suočeni sa problemima koji teže da postanu tradicionalni.

      Dok je Srbiji otkazao ili se povredio praktično čitav jedan tim, Francuzi su se "skrpili" verujući u šampionsku auru, Italijani da će se igrati dva na dva, Grci su se nadali provlačenju do nokaut faze, Hrvati standardno najavljvali čudo...

      Za sve to vreme u Sloveniji je pisan scenario koji će verovatno jednoga dana biti pretočen u film - u ostvaranje koje će svima nama koji smo površno ili tek onako zdravorazumski i logički pokušavali da shvatimo o čemu se radi, otkriti kako se postaje šampion - iz mraka, ispod radara, potajno.

      Igrama na Evropskom prvenstvu, naročito u eliminacionoj fazi čiji je domaćin bio Istanbul, Slovenija je demonstrirala najpre kako se oseti da je pravi momenat za čudo, a onda kako se koren tog instant čuda stvara, "pravi" i na kraju kao rezultat donese zlato.

      Reprezentacija naših nekadašnjih zemljaka je do titule šampiona Evrope došla bez poraza, sa impresivnih 9 pobeda, od kojih se kao najsenzacionalnija ističe ona protiv Španije, večitog favorita i najvećeg izazova za svakoga ko bar pomisli da može do velikog rezultata na nekom takmičenju.

      Ovoga puta su se prevarili, kao uostalom i sve ostale selekcije koje su završile ispod slovenačke mašine. Mlela je, mlela i nije imala nameru da stane, pogotovo ne posle eliminacije sigurnog favorita.

      Ni duel protiv Srbije u finalu nije bio prevelika psihološka zagonetka za slovenački tim, iako se niko od njih nikada nije našao u situaciji da se bori za zlato, pogotovo protiv reprezentacije koja je do sinoć bila nezvanični prvak Evrope, a i dalje jeste

      vicešampion sveta i osvajač olimpijskog srebra. Bez kompleksa je Slovenija igrala svoju NBA igru i ispisala nove stranice u istoriji posrnule evropske košarke.

      Promene u košarkaškoj igri i igrama oko nje su poslednjih godina dostigle ekstremni nivo gde neki tradicionalni postulati gube na značaju, interesi preovladavaju i u takvim okolnostima ko se snađe - snašao se.

      Na tom talasu "jašu" i tri košarkaške legende koje su svoj rad nastavile iz fotelja - u funkcionerskom duelu predsednika košarkaških saveza Predraga Danilovića, Andreja Kiriljenka i Radoslava Nesterovića, trijumfovao je poslednjepomenuti, koji se pokazao kao "najjači šef".

      Za razliku od većine selekcija na ovom Evrobasketu, Slovenija je među retkima koje nisu bile oslabljene - naprotiv, selekcija bivše jugoslovenske države se pojavila na takmičenju jača nego ikad i više je ličila na "normalni" nego na reprezentativni tim.

      Vratimo se u 2009. godinu kada je Slovenija ostala bez medalje za jedan poen (57:56 za Grčku). Jure Zdovc nije dobio šansu da povede selekciju svoje zemlje na Svetsko prvenstvo koje se igralo dogodine, iako je zabeležio, do tada, najveći uspeh u istoriji košarke na tom prostoru.

      Eksperimenti sa Memijem Bećirovićem i Božidarom Maljkovićem se nisu isplatili, pa je jedna velika generacija koju su držala braća Lorbek, Boštjan Nahbar, Jaka Lakovič, Matjaž Smodiš, na kraju krajeva i sam Nesterović svoju reprezentativnu epizodu završila bez medalje.

      Usledio je povratak Zdovca i početak nove ere slovenačke košarke, sa braćom Dragić kao liderima i brojnim mladim igračima koji nisu imali veliko iskustvo, ali su proglašavani talentima koji mogu da promene sliku basketa u Sloveniji.

      Sedmo mesto na Mundobasketu je ulivalo nadu, ali pet pozicija gori plasman na prethodnom Evropskom prvenstvu, na kom nije bilo Gorana Dragića, značio je da Zdovc nema pravu ideju, niti su igrači poput Jake Klobučara i Alena Omića kadri da budu nosioci igre.

      Za sve to vreme, pored posla u NBA ligi, Igor Kokoškov se prilično dobro bavio košarkom u Gruziji, u pokušaju da bivšoj sovjetskoj republici donese nešto više od simboličnih pojavljivanja na velikim takmičenjima.

      Materijala za rad je bilo, Gruzija svako malo pa "izveze" nekog igrača ekstra klase, da li u NBA ili u Evropu, međutim "pomoćno osoblje" je izgleda zakazalo, tim nije tim ako ti odigraju trojica, a ostala devetorica statiraju ili gledaju samo kako da daju loptu "zvezdama".

      Pritom, takmičenja koja su održavana 2011, 2013, i 2015. su bila kvalitetnija i bogatija dobrim ekipama od onoga koje smo imali priliku da vidimo ove godine, tako da je Kokoškov ostao bez značajnijeg rezultata sa Gruzijom.

      Usledio je put u Sloveniju gde se kovao veoma ozbiljan plan - umesto klasične forme reprezentacije treba dati treneru da napravi ekipu po svojoj meri od raspoloživih igrača, a ako nekoga i zafali, pa daće mu se pasoš.

      Slovenačko državljanstvo je uručeno Entoniju Rendolfu, igraču koga bi verovatno svaki trener želeo da ima u svojoj ekipi, pošto je atipičan, nezgodan za protivnike, a poseduje bezgraničan talenat, koji se ponekad zagubi u nesportskom ponašanju.

      Važnije od toga, Slovenija je na tacni dobila najvećeg talenta koji se pojavio u evropskoj košarci u ovom veku, ne bi bilo pogrešno da se kaže i u proteklih nekoliko vekova. Luka Dončić, dečak od 18 godina, ima svet pred sobom i ni trunku straha od svega šta ga čeka - takvi karakteri se ne dešavaju svaki dan.

      Sa inspirisanim Dragićem, koji je najavio povlačenje iz reprezentacije, verovatno je samo Kokoškov, odnosno trener sa NBA iskustvom, znao kako treba raditi - pusti ga da igra svoje, biće dobro i za njega i za sve.

      Tako je i bilo, bek Majami Hita je držao sve konce igre u rukama, ali ne nauštrb ekipi - demonstrirao je sjajne mentorske sposobnosti prema Dončiću, sa kojim je završio u najboljoj petorci šampionata, a sigurno je da su njegove šuterske partije inspirisale Klemena Prepeliča i ostale rezervne bekove da daju i više nego što se od njih očekivalo.

      Rezultat je bio impresivan, od početka Evrobasketa Slovenija je igrala svoju igru i od nje nije odstupala ni u jednom trenutku. Jednostavno, niko nije imao lek za NBA košarku sa NBA plejmejkerom, NBA trenerom i mogućim 1. pikom na nekom od sledećih draftova.
      U situaciji kada NBA liga od Evrope praktično otima sve najbolje što ona ima, možda je ovo neka vrsta reciprociteta.

      "Kanal" za to je nađen u Sloveniji, što je sjajno za ukupnu vrednost evropske košarke i možda motiv "velikim favoritima" da se ubuduće jače bore za svoje najbolje igrače i da ne dozvoljavaju da im "neko drugi" ili "treći" odlučuje o koracima u karijeri, ali i o nastupima za nacionalnu selekciju.

      Na ličnom nivou - Igor Kokoškov je ovom akcijom upisao svoje ime u istoriju evropske košarke i stavio do znanja svima da nije samo "asistent kouč" i "pomoćno osoblje".

      Iako ima preveliko iskustvo, i dalje je mlad i vreme je pred njim, a američke kolege su odavno prognozirale da bi mogao da postane prvi neamerikanac na poziciji šefa stručnog štaba nekog NBA tima.

      Prijalo je Dragiću što je uz sebe imao trenera koji razume šta on želi da igra, a ako mu ovo ne bude razlog da razmisli dvaput o najavljenom povlačenju iz nacionalne selekcije... Nije i da nema ko da ga zameni, Luka Dončić ima u sebi pobednički i liderski mentalitet, ali je predivno bilo gledati dva igrača "iz dva sveta" kako se apsolutno razumeju i rade zajedno za dobrobit ekipe i radost navijača.

      Bila bi zaista šteta da Dragić ostane pri svojoj odluci, samo iz jednog prostog razloga - na nekom budućem velikom takmičenju ne bi trebalo da se ponovi situacija kao uoči ovoga, da se dešavaju razne povrede, otkazi, razlozi...

      Videti ovakvu, najjaču Sloveniju u duelima sa najjačom Srbijom, Grčkom, Italijom, Francuskom... To je san svakog ljubitelja košarke, a nekako i obaveza svih onih koji su "otišli preko" da potvrde i dokažu činjenicu koja se zna, ali čiji sjaj s godinama nestaje - Evropa je kolevka košarke i ni na jednom drugom mestu se igra između obruča ne voli i ne poštuje kao na Starom kontinentu.

      To bi mogla da shvate i gospoda koja se "pitaju" i zahvaljujući kojima smo umesto elitnih evropskih sudija imali Japanca, Brazilca... FIBA je ostala u prošlom veku, njena anahronost je na ovom Evrobasketu dostigla vrhunac, dok na drugoj strani imamo "premodernost" koju prati tvrdoglavost u odlukama i samo i jedino želja za ostvaranjem ličnog interesa.

      Možda jeste utopistički i "van sveta", ali je krajnje vreme da se košarka da košarkašima i da se skrešu krila svim onima koji su iznikli u međuvremenu, "iskoristili rupe" i našli prostor da se "omaste" i steknu uticaj. Oni ne šutiraju, niti nose medalje, a suština košarke je valjda to. Zar ne?

      Spasoje Veselinović






      Dosta dobar tekst, stavlja sve u ispravnu perspektivu
      “La vostra fama è come il fiore, che nasce e muore, e si secca allo stesso sole che gli ha dato vita dall'acerba terra"

      Comment


      • Originally posted by mmajstor View Post
        eto, zavrsi se i ovo prvenstvo.

        Bez velikog broja glavnih igraca i sudija, nije obecavalo. Bez obzira na kvalitet kosarke, koji je mozda nije bio na nekom nivou bilo je zanimljivo takmicenje. Od pojave nekih novih reprezentacija koji su prikazali zanimljivu kosarku (Finska, Letonija), preko starih luzera (Hrvatska i Italija), starih povratnika (Rusija), razocarenja (Litvanija) i uobicajenih reprezentacija u vrhu (Srbija, Spanija), dobismo i nove sampione. Nacionalna takmicenja ce i pored svih ovih nedaca i komplikacija koja ih okruzuju, usled nesposobnosti onih koji ih organizuju, imati tu dozu zanimljivosti koju ne moze doneti klupska kosarka. U prvom redu zbog toga sto motiv ucestvovanja nije profitno orjentisan, i zbog toga sto i finansijski siromasnije drzave mogu u egal borbi ucestvovati sa onim finansijski mocnijim. Moze se slobodno reci da je ovo poslednji bastion kosarkaskog sporta. Nadajmo se da nece uspeti da ga dokrajce.
        +10
        i pored rusa koje sa ,,200 miliona" tek Blat vraća na vrh...
        Italijana koji nisu 15 godina videli medalju,
        francuza u raspadu i španaca koji su najzad još jednom iza nas...

        ...stručnjaci primetili da se jedini premium šuter u našoj selekciji ,,ispucavo"...

        Comment


        • Aj` leba ti napiši i četvrti put za redom, u slučaju da je nekome promaklo.
          Stručnajci su primetili mnogo, mnogo toga, naširoko pisali i obrazlagali, a ti se uhvatio detalja o Bogdanu. Naravno da se ispucavao. Ne samo u finalu, nego kroz celo EP. Ali to je ok, jel, jer je on premium šuter, a premium šuter po aksiomu košarkaške teorije mora da šutira do besvsesti, nezavisno od toga da li ga ide šut ili ne, da li je umoran, da li ima boljih rešenja itd.

          Comment


          • A mogao bi i da obriše te duple postove (troduple) pa bi i topik bio čitljiviji, a ako ne...pa mogao bi i neki mod da pobriše.
            Spoiler
            Ako mi časi smrti postanu bliski,
            I nešto mi se crno oko nozdrva skupi,
            Kažite drugovima da vojnik Zahar Gorodijski
            Nije umio da odstupi,
            Recite da sam, nagutavši se samrtnog vjetra,
            Pao unapred, a ne unazad,
            I da je slobode stosedamdesetdva santimetra
            Uračunato i u moj pad.

            Comment


            • Originally posted by Ganac View Post
              A mogao bi i da obriše te duple postove (troduple) pa bi i topik bio čitljiviji, a ako ne...pa mogao bi i neki mod da pobriše.
              Samo kazi, komso
              "Brini se više za svoju savest, nego za svoj ugled. Jer savest je ono što ti zaista jesi, a ugled je ono što drugi misle o tebi. A ono što drugi misle o tebi… to je njihov problem."
              Meša Selimović

              Comment


              • Ako se vec taj izraz koristi, moze se reci da je ovo bilo prvenstvo `ispucivaca`. Kod Slovenaca Dragic se bas nerezonski ispucavao, Sved kod Rusa, Bogdan kod nas, Bertrans i Porzi u Letoniji, Belineli kod Italijana, Bojan kod Hrvata, Osman kod Turaka. Jedini koji su prikazali neku koliko toliko kolektivniju kosarku su bili Spanci i Grci, ali kao sto videsmo, to ne bejahu igra dovoljna za finale.
                Sto se nac tice, izmedju pobrojanih mislim da je Bogdan imao najmanji procenat ali i pored toga uzesmo srebro. To znaci da je ostatak ekipe dodao vise, nego sto je ostatak ekipe dodao u ostalim timovima.
                Last edited by mmajstor; 19-09-17, 08:28.

                Comment


                • Mozete i vi sami da obrisete svoje duplikate od postova kada vidite da su iskocili
                  Edit post ili izmeni..pa obrisati...prosto

                  tt sa A5 u inat Mi6
                  sigpic

                  Pablo Sandoval: A guy can change anything.. his face, his home, his family, his girlfriend, his religion, his God.
                  But there's one thing he can't change... he can't change his passion.

                  Comment


                  • Originally posted by madafaka73 View Post
                    Ali to je ok, jel, jer je on premium šuter, a premium šuter po aksiomu košarkaške teorije mora da šutira do besvsesti, nezavisno od toga da li ga ide šut ili ne, da li je umoran, da li ima boljih rešenja itd.
                    Bogdan jednostavno nije imao bolje rešenje... u tim trenucima i Dragić baca balone, ali ga trener izvlači iz igre jer ne stoji više na nogama, tako da se Bogdanovi pokušaji za tri ne mogu samo njemu staviti na teret...sigurno nije u tom stanju mogao da krene na ulaz, još manje da preda loptu Joviću na klupi ili Guduri kome je licna pregorela prerano...to je Saletova greška sa jedne strane ali i okolnost protiv koje smo mogli eventualno da se oprobamo sa loptom ka Bobiju koji opet odlukom trenera nije bio u igri u završnici. Kokoškov bi i za to imao rešenje... centri su mu bili u operativnom stanju i na kraju tekme, jer u prvom poluvremenu ništa nije išlo na njih u napadu a nisu se istrošili ni u odbrani jer Bobi i Kuz nikad manje lopti nisu dobili na turniru.
                    Last edited by Wingwalker; 19-09-17, 08:48.

                    Comment


                    • Ovo što si boldovao se odnosilo generalno na celo prvenstvo, jasno je da u poslednjih nekoliko minuta finala Bogdan nije imao mnogo izbora, jer sa klupe nije bilo adekvatnih reakcija, dakle veliki deo krivice je na selektoru. To je svima jasno.

                      Ali, tu dolazimo do samog igrača i odluka koje donosi. Vrhunski igrač mora da oseti svoje telo i psihu u svakom momentu, da zna šta je bolje za tim, da li da nastavi sa forsiranjem svog napada ili da nađe druga rešenja. Možda bi Bogdan tako i postupio da se nije pojavio jedan bitan faktor. Napumpan od medija, izjava saigrača koji su svako malo ponavljali da je on vođa, selektora koji to i de facto radi, Mute koji ga loži celo prvenstvo i šalje mu poljupce svaki put kad ubaci trojku, kao da je uzeo NBA prsten, ali i poimanja samoga sebe kao Vođe Horde... šta je mogao Bogdan nego da preuzme odgovornost po svaku cenu, na ličnu štetu i štetu reprezentacije. To je ta mitomanija o kojoj sam pisao, ona generalno vodi u loše stvari, čast izuzecima koji su kroz karijeru u većini slučajeva mogli uspešno da nose to breme na leđima. Želim da apostrofiram i ostatak tima koji se "sakrio" iza Bogdana, što bukvalno, što metaforično i to vidim kao posledicu svih ovih stvari o kojima sam pisao iznad.

                      Boli ovaj poraz, zato se toliko i polemiše o njemu. Mogao je da se izbegne i da se veličanstveno završi evropsko prvenstvo, ali falilo je pameti, znanja i sreće. Za ovo poslednje ne mogu ništa da prigovorim, ali za prva dva svakako mogu.

                      Comment


                      • Mora se priznati da je Kokoškov imao više đebane i više snajperista,
                        ali i mirniju glavu i veće znanje da finalnu usmeri na način igre koji mu najviše odgovara.
                        Velika škola za sve i još jednom sreća da smo finale izgubili od selekcije koja
                        je bila u najmanju ruku ,,...on a mission from God".

                        Comment


                        • Originally posted by madafaka73 View Post
                          Napumpan od medija, izjava saigrača koji su svako malo ponavljali da je on vođa, selektora koji to i de facto radi, Mute koji ga loži celo prvenstvo i šalje mu poljupce svaki put kad ubaci trojku, kao da je uzeo NBA prsten, ali i poimanja samoga sebe kao Vođe Horde... šta je mogao Bogdan nego da preuzme odgovornost po svaku cenu, na ličnu štetu i štetu reprezentacije. To je ta mitomanija o kojoj sam pisao, ona generalno vodi u loše stvari.
                          Taj isti pritisak i napumpanost su imali i Dragic, Sved, Porzi, Belineli, Bojan, mozda sam jos nekog propustio ali se tako generalno igralo na prvenstvu. Neki su prosli bolje a neki losije, pa ako se toliko katastrofalno dozivljava nas rezultat, sta bi onda trebalo da urade sve ostale reprezentacije sa losijim plasmanom od nas. Mozda je mitomanija to da mi moramo da uzmemo zlato, pa ako ne uzmemo ajde nekoga da zakoljemo ili da vesamo zato sto nismo.

                          Comment


                          • Originally posted by mmajstor View Post
                            Taj isti pritisak i napumpanost su imali i Dragic, Sved, Porzi, Belineli, Bojan, mozda sam jos nekog propustio ali se tako generalno igralo na prvenstvu. Neki su prosli bolje a neki losije, pa ako se toliko katastrofalno dozivljava nas rezultat, sta bi onda trebalo da urade sve ostale reprezentacije sa losijim plasmanom od nas. Mozda je mitomanija to da mi moramo da uzmemo zlato, pa ako ne uzmemo ajde nekoga da zakoljemo ili da vesamo zato sto nismo.
                            I svi su prošli kako su prošli sem Dragića i to u formulu ubacuje selektora i raspoloživ igrački kadar, čak mislim da vodonoše u svim ovim navedenim reprezentacijama (Rusija,Srbija, Letonija, Slovenija, Italija..) imaju otprilike iste šuterske vrednosti ali je tu i do pečata selektora, kako je prvu violinu odredio i ubedio, tako je morao i vodonoše da ubedi da mogu...uzgred Lučić ima prilično dobru statistiku u šutu na ovom prvenstvu(nije mi familija, ne navijam za Partizan).
                            Spoiler
                            Ako mi časi smrti postanu bliski,
                            I nešto mi se crno oko nozdrva skupi,
                            Kažite drugovima da vojnik Zahar Gorodijski
                            Nije umio da odstupi,
                            Recite da sam, nagutavši se samrtnog vjetra,
                            Pao unapred, a ne unazad,
                            I da je slobode stosedamdesetdva santimetra
                            Uračunato i u moj pad.

                            Comment


                            • Osvojiš medalju, pa posle moraš da ideš na splav gde će da te "zabavlja" Ana Bakuta... Još se posle pitaju što im se ne odazivaju reprezenativci...
                              “La vostra fama è come il fiore, che nasce e muore, e si secca allo stesso sole che gli ha dato vita dall'acerba terra"

                              Comment


                              • Ko kaze da su "morali"?

                                Comment

                                Working...
                                X