Announcement

Collapse
No announcement yet.

2014 World Cup Brazil - Group C

Collapse
This is a sticky topic.
X
X
 
  • Filter
  • Time
  • Show
Clear All
new posts

  • 2014 World Cup Brazil - Group C

    2
    a:6:{i:1074;a:5:{s:12:"polloptionid";i:1074;s:6:"nodeid";s:7:"2667087";s:5:"title";s:17:"Kolumbija i Grcka";s:5:"votes";i:2;s:6:"voters";a:2:{i:0;s:4:"3376";i:1;s:4:"6266";}}i:1075;a:5:{s:12:"polloptionid";i:1075;s:6:"nodeid";s:7:"2667087";s:5:"title";s:27:"Kolumbija i Obala Slonovace";s:5:"votes";i:14;s:6:"voters";a:14:{i:0;s:5:"12200";i:1;s:4:"7248";i:2;s:5:"10109";i:3;s:5:"12711";i:4;s:4:"8331";i:5;s:4:"4294";i:6;s:4:"1207";i:7;s:4:"5963";i:8;s:4:"2761";i:9;s:4:"1568";i:10;s:4:"6851";i:11;s:4:"7170";i:12;s:4:"2447";i:13;s:5:"11815";}}i:1076;a:5:{s:12:"polloptionid";i:1076;s:6:"nodeid";s:7:"2667087";s:5:"title";s:17:"Kolumbija i Japan";s:5:"votes";i:6;s:6:"voters";a:6:{i:0;s:4:"5137";i:1;s:5:"10519";i:2;s:4:"9587";i:3;s:4:"4906";i:4;s:5:"12455";i:5;s:4:"4943";}}i:1077;a:5:{s:12:"polloptionid";i:1077;s:6:"nodeid";s:7:"2667087";s:5:"title";s:23:"Grcka i Obala Slonovace";s:5:"votes";i:2;s:6:"voters";a:2:{i:0;s:5:"12307";i:1;s:5:"10323";}}i:1078;a:5:{s:12:"polloptionid";i:1078;s:6:"nodeid";s:7:"2667087";s:5:"title";s:13:"Grcka i Japan";s:5:"votes";i:1;s:6:"voters";a:1:{i:0;s:5:"12353";}}i:1079;a:5:{s:12:"polloptionid";i:1079;s:6:"nodeid";s:7:"2667087";s:5:"title";s:23:"Obala Slonovace i Japan";s:5:"votes";i:0;s:6:"voters";a:0:{}}}
    100.00%
    2

  • #2


    Put ka prvenstvu i istorija

    Osmoplasirana reprezentacija na FIFA rang listi, Kolumbija, ne obiluje baš velikom istorijom što se učešća na Svetskim Prvenstvima tiče, zapravo ovo će biti njihovo peto učešće na najvećoj smotri nacionalnih fudbalskih selekcija, a najveći uspeh je imala njihova "zlatna generacija" predvođena legendarnim golmanom te zemlje, Reneom Iguitom, i čovekom koji dan danas broji najviše nastupa u dresu ove selekcije, čak 111 nastupa, Karlosem Valderamom, na prvenstvu 1990. u Italiji, kada su stigli do top16 faze i ispali od selekcije Kameruna nakon produžetaka, rezultatom 1:2, u meču u kome se proslavio kamerunski napadač Rodžer Mila koji je taj meč počeo sa klupe. Interesantno je bilo i na narednom Svetskom prvenstvu 1994. u Sjedinjenim Američkim Državama, gde Kolumbija ispada već u grupnoj fazi, a najviše zahvaljujući autogolu koji je postigao Andres Eskobar u meču sa domaćinom prvenstva, Eskobar koji biva ubijen nakon povratka u domovinu sa prvenstva, a kako se veruje upravo zbog tog autogola. Na kraju dodao bih da ova reprezentacija na najvećoj smotri fudbala ima skor koji nije baš za pohvalu i diku, te broji svega 3 pobede, 2 remija i čak 8 poraza.


    Kada smo već kod istorije reprezentacije Kolumbije jedino čime se oni mogu pohvaliti je osvanje Kopa Amerike 2001., a pri tom valja napomenuti da su istri turnir osvojili bez poraza, kao i bez primljenog gola, turnir se upravo održavao u Kolumbiji, a tu godinu fudbalski analitičari te zemlje nazivaju kao kraj "zlatne ere".

    I tako nakon 16 godina odsustva sa najveće smotre fudbala, "Los Cafateros" (polja kafe), reprezentacija države koja je svoje ime dobila po čoveku za koga se veruje da je otkrio Ameriku, Kristoferu Kolumbu, uspeva da se kvalifikuje na najveću smotru fudbala. Kolumbija je završila na 2. mestu u okviru kvalifikacija za Južnu Ameriku sa sakupljenih 30 bodova (9 pobeda, 3 remija i 4 poraza), što je zapravo samo 2 boda manje iza prvoplasirane Argentine. Ipak, kvalifikacije su počele turbulentno, nakon dobrog starta i pobede u gostima nad Bolivijom 2:1, što je ujedno i prva pobeda Kolumbije u njenoj istoriji na tlu Bolivije, dolazi prvo remi kod kuće sa Venecuelom 1:1, te poraz, takođe kod kuće, od Argentine 1:2, čelni ljudi fudbalskog saveza ove zemlje odlučuju da smene aktuelnog selektora Leonela Alvareza i na njegovo mesto postovljaju Argentinc, Hoze Nestora Pekermana, čoveka koji je na Svetskom Prvenstvu 2006. godine vodio selekciju Gaučosa do četvrtfinala. Novi selektor uspeva da pronađe dobitničku formulu, pravi balans u ekipi i uspostavlja odličnu harmoniju u ekipi, te u narednih 7 mečeva uspeva da pobedi čak 6 puta i tako otvori vrata povratku Kolumbije na veliku scenu. Zvanično ova reprezentacija overava vizu za Brazil u meču sa Čileom kod kuće, kada su na poluvremenu gubili sa čak 0:3, te u nastavku uspevaju da nadoknade deficit, izvuku bod, 3:3 i definitivno se kvalifikuju na finalni turnir i otvore novu stranicu u istoriji fudbala u Kolumbiji, te se ova današnja reprezentacija Kolumbije predstavlja kao reprezentacija koja započinje "Novu zlatnu eru" u njenoj istoriji. Na kraju mora se napomenuti da se reprezentacija Kolumbije na kraju kvalifikacionog ciklusa može pohvaliti sa najboljom odbranom u toku kvalifikacija sa samo 13 primljenih golova na 16 utakmica (druga je Argentina sa 15 primljenih pogodaka), trečim napadom kvalifikacija, te najboljim zauzetim mestom u istoriji ove fudbalske reprezentacije u toku južnoameričkih kvalifikacija za Svetsko Prvenstvo, pomenuto drugo mesto (pri tom bih napomenuo da reprezentacija Brazila kao domaćin predstojećeg turnira nije učestovala u kvalifikacijama što je činjenica koja je svakako uticala na pomenute brojke).

    O treneru, timu i taktici




    O samom selektoru Pekermanu, kako je došao na kormilo fudbalske selekcije Kolumbije, je već bilo reči. Takođe, već je napisano da ima iskustvo vođena jedne fudbalske selekcije na mondijalu, selekcije Argentine 2006., a bio je još i trener meksičkih klubova, Toluke i Tigresa, ali bez većih uspeha.

    Mediji u Kolumbiji upravo Pekermanov uticaj ističu najveći uz uticaj Radamel Falkaa, na putu ove selekcija na mundijal i generalno su zadovoljni njegovim dosadašnjim radom, što je i prirodno jer je ovu selekciju odveo na mundijal nakon pomenutog posta od 16 godina.


    Od samog dolaska Pekerman forsira za oko izuzetno privlačan fudbal, uglavnom napadački orijentisan, ali je i pored toga uspeo da kvalifikacije završi sa najmanje lopti u svom golu. Na teren izvodi uglavnom tim u formaciji 4-4-2, preciznije u formaciji 4-2-2-2 jer njegovi bočni igrači u veznom redu (njegova krila), preko kojih uglavnom i napada, imaju doista ofanzivne uloge. Pored ofanzivnih krila, Pekerman dosta koristi oba defanzivna bočna igrača jer oba beka tera da igraju u oba smera, a upravo je na to primoran zbog same prirode svog rostera, jer po mom mišljenju upravo su ti bočni igrači udarna snaga ove reprezentacije. Dakle, defanzivni bočni igrači su vedete Napolija, Zuniga i Armero, desno odn. levo, veoma eksplozivni i pokretljivi bočni igrači, sa odličnim udarcem i centaršutem, igrači koji se korste skoro podjednako dobro kriste i levom i desnom nogom, pa samim tim mogu pokrivati oba boka. Ofanzivnije postavljeni bočni igrači su zapravo ljudi koji iza sebe imaju fenomenalne sezone, jedan u francuskom Monaku, Džejms Rodrigez, koji nakon odsustva Falkaa zbog povrede može biti lider ove reprezentacije na terenu bez obzira što ima svega 22. godine, te na drugom boku čovek Fiorentine za koga će se vrlo verovatno ovog leta otimati najveći evropski klubovi, eksplozivni i sjajni dribler, Huan Kuardado. Pored svega i sama formacija 4-2-2-2 iz prirodne ovog rostera izvlači njen maksimum, pravi balans u ekipi i daje ovom timu mogućnost da tokom meča često menja tempo igre, jer je tim sastavljen baš od dosta atletski dobro strojenih fudbalera, te je se veruje da se tim u ovoj formaciji najkonformnije oseća. Naravno na golu reprezentacije će verovatno i na Svetskom Prvenstvu boraviti čovek koji je na tom radnom mestu u kvalifikacijama proveo svaki minut i jedini je reprezentativac ove nacije kome možemo dodeliti taj atribut,, golman francuske Nice, David Ospina, dok bi "stubovi" ispred njega najverovatnije trebali da bude takođe duo iz italijanske Serije A, fudbaler Milana, Kristijan Zapata i Atalante, ujedno i kapiten ove ekipe, takođe nekadašnji fudbaler Milana, Mario Jepes. Verovatno bi Jepesu društvo na štoperskoj poziciji pravio fudbaler Kruz Azula, Luis Perea, kao što je to uglavnom i radio tokom kvalifikacija, ali će on ipak završni turnir propustiti zbog povrede. Zanimljivo je da je Perea ovaj kvalifikacioni ciklus započeo kao kapiten reprezentacije, ali je tu rolu izgubio promenom selektora. Pri tom verujemo da je kapiten Jepes neizostavan šraf poslednje linije Kolumbije, a da će Zapati glavna konkurencija za mesto u prvih 11 biti pre svih mladi i nadasve više nego perspektivni štoper River Plate, Eder Alvarez Balanta. Srce veznog reda, tzv. zadnji vezni, obično su tokom kvalifikacija bili fudbaler Tuluza, Abel Agilar, te pored njega vedeta španskog Elčea, Karlos Sančez, a glavni konkurent za ma mesto u timu će im svakako biti "posrnula" zvezda Intera, Fredi Guarin. I tako dolazimo do najinteresantnijeg dela ovog tima napada. Najinteresantnijeg u smislu da na Svetkom Prvenstvu, već rečeno, u timu Kolumbije neće biti zasigurno prve zvezde ovog tima, Radamela Falka, te se kao glavno pitanje postavlja ko će ga od preostalih napdača zameniti ? Uglavnom su tokom kvalifikacija prve napadače igle ove reprezentacije bili, pomenuti Falkao i fudbaler River Plate, Teofilo Gutierez, pa njih dvojica su tokom kvalifikacija zajedno postigli 15 golova! Za to mesto konkurišu, sjajni napadač Sevilje, Baka, te ovogodišnje otkrovljenje Bunders Lige i novo pojačanje Borusije iz Dortmunda, Abel Ramos, kao i napadač Portoa, Džekson Martinez, pa će zapravo biti vrlo interesantno videti za koga će se Pekerman odlučiti da pravi društvo u napadu pomenutom Gutierezu. Kada smo kod napadača treba napomenuti da je Pekerman sa spiska izostavio igrača koga mediji ne tako sa stidom nazivaju "novim Ronaldom", čoveka koji se sve češće povezuje sa najvećim evropskim klubovima, mladog napadača Udinezea, Luisa Muriela.

    Kad smo kod taktike, valja napomenuti da je Pekerman tokom kvalifikacija kao alternativu pomenutom 4-2-2-2, koristio u dva navrata 4-2-2-1-1, te je sa tom formacijom prvi put izgubio od Venecuele 0:1, nakon čeka je podosta kritikovan od kolumbijske fudbalkse javnosti, naravno u narednom meču je opet izašao u uobičajnoj formaciji i ovog puta uspeo da napravi bolji rezultat tako što je remizirao sa Argentinom u gostima 0:0.

    Bukmejkeri vide selekciju Kolumbije kao jednog od užih favorita za osvajanje turnira, da li je zaista i tako ja vam ne mogu reći, ali zasigurno se može reći da su oni favoriti za osvajanje ove grupe, te na njima ostaje da taj svoj kvalitet i pretoče u delo.

    Comment


    • #3


      Put ka prvenstvu i istorija

      Kada pomenemo fudbalsku selekciju Grčke, prva asocijacija nam mora biti čuveni Euro 2004. u Portugalu, kada su Grci, pre svega sjajnim timskim duhom, disciplinovanošću i krajnje defanzivno orijentisanom taktikom uspeli da naprave, po mom mišljenju, najveći uspeh u istoriji reprezentativnog fudbala na svim nivoima, osvojivši to takmičenje kao jedan od autsajdera istog.


      Ipak, na Svetskim Prvenstivma nemaju ni približno dobru istoriju. Na toj smotri fudbala debitovali su tek 1994. godine na SP u Sjedinjenim Američkim Državama, a ostali su poznati kao jedina reprezentacija koja na istom turniru nije postigla gol, dok su pri tom uspeli da prime čak 10 i zabeležili sva tri poraza . Do naredne šanse čekali su čak 16. godina, kada u na SP u Južnoj Africi 2010. kada nastavljaju sa trendom iz SAD, te na prvom meču sa Južnom Korejom ostaju bez gola, gube 0:2, da bi nakon 404 minuta igranja na SP postigli svoj prvi gol na tom takmičenju u meču sa Nigerijom koji su na kraju dobili 2:1, a gol je delo Dimitrisa Salpingidisa, čoveka koji će i na ovom SP braniti boje fudbalske selekcije Grčke. Ipak u trećem meču gube od favorizovane selekcije Argentine, 0:2, te u grupi završavaju kao treće plasirana ekipa i ujedno završavaju svoju drugu epizodu na Svetskim Prvenstvima.

      Svetsko Prvenstvo u Brazilu će im biti njihovo treće učešće na mundijalu, a ujedno drugo uzastopno, pa ćemo videti da li će se u društvu Kolumbije, Obale Slonovače i Japana država koja se naziva "kolevkom demokratije" pokazati u boljem svetlu. A do završnog turnira su došli nakon zauzimanja 2. mesta u grupi G iza prvo plasirane BiH, te ispred Slovačke, Litvanije, Letonije i Lihenštajna. Napomenimo i to da su imali isti broj bodova kao i reprezentacija BiH, tačno 25, skor 8-1-1, ali su zbog lošije gol razlike i lošijeg međusobnog skor ipak morali na SP kroz knok-aut fazu. Zanimljivo je da su čak 5 od 8 pobeda u grupi obezbedili minimalnim rezultatom 1:0. Kako drugo mesto u grupnom delu vodi do knok-aut fate, popularni "Piratiko" (Piratski brod) je morao koplja da ukrsti sa selekcijom Rumunije, te iz tog meča izlaze kao pobednici agg. 4:2. Posle ove kvalifikacione sezone Grci će ostati poznati kao ekipa koja je primila najmanje golova posle Španije (primila samo 3), samo 4, ali i ekipa koja je od svih kvalifikanata postigla najmanje golova tokom kvalifikacija.

      O treneru, timu i taktici




      Portugalac, Fernando Santos, koji je 2010. na kormilu Grčke zamenio slavnog Oto Rehagela, iako je najavljivao nije promenio filozofiju igre grčkog nacionalnog tima. Kao što se već može zakljuliti iz prethodnog dela teksta o ovoj selekciji Grčka svoju igru bazira prvenstveno na jakog defanzivi, te oni kroz čvrstu i ništa manje disciplinovanu odbranu pre svega pokušavaju da dođu do rezultata.


      Ono što treba takođe napomenuti Santos uglavnom svoj tim na teren izvodi u formaciji 4-3-3. Iako to deluje kao ofanzivna formacija, Grci na terenu prvenstveno deluju iza lopte, te kroz kontra napad i eventualno prekid pokušavaju da dođu do rezultata. Tako su, kao što sam već rekao, 5 od 10 mečeva u grupi tokom kvalifikacija dobili minimalnim rezultatom, a samo na 4 meča su uspeli da prime pogodak. Ono što je takođe interesantno prve zvezde ovog tima su zapravo napadači - Kostas Samaras i Konstatinos Mitroglu. Ipak, najuticajnija jedinka tog tima je zapravo kapiten istog i čovek sa najviše nastupa za grčki nacionalni tim, Gjorgos Karagunis, čovek koji je igrao i na prethodnom Svetskom Prvenstvu, te i na čuvenom Evropskom Prvenstvu u Portugalu, a za njega grčki mediji ističu da je najbitniji čovek ove reprezentacije kako na terenu, tako i van njega u svlačionici. Altenrativa 4-3-3 formaciji je klasična 4-4-2.


      Od bitnijih igrača ovog nacionalnog tima Grčke treba istaći još i golmana Orestisa Karnezisa, jedinog igrača ove selekcije Grčke koji je nastupao na svim kvalifikacionim mečevima za ovo SP, takođe štopera Borusije iz Dortmunda i stuba najjačeg dela grčkog tima, njihove odbrane, Sokratisa Papastatopulosa, te još jednog člana tog dela tima, čoveka rođenog u Nemačkoj, od grčkog oca i urugvajske majke, Hose Holebas, te i all-round defanzivnog igrača i vedete italijanske Rome, Vasilis Torosidis. Naravno bitnu rolu u ovom timu ima i strelac prvog gola za ovu zemlju na SP, član grčkog PAOK-a, Dimitris Salpingidis.

      Da li Grci imaju priliku da napokon prođu grupu na završnom turniru je pitanje !? Ovog puta žreb im je bio naklonjeniji u smislu da su dobili (ako izuzmemo Kolumbiju kao najjačeg rivala u ovoj grupi) ravnopravne takmace u likovima Obale Slonovače i Japana, te će oni svakako tražiti svoju šansu, no ako izuzmemo da su Grci pravoslavna zemlja i da zbog toga gajim neke simpatije prema njima, ipak sa nekog fudbalskog stanovišta bih najviše voleo da grupu pored Kolumbije prođe jedan Japan, jer gaje najlepši fudbal od preostalih konkurenata.

      Comment


      • #4


        Put ka prvenstvu i istorija

        Ovogodišnje SP u Brazilu biće vrlo verovatno poslednja šansa za jednu vrlo talentovanu generaciju Obale Slonovače da napokon pokažu svoje umeće na svetskoj sceni. Zapravo ova generacija "Elephants" (Slonovi) danas širom sveta je poznata kao najjača fudbalska selekcija Afrike, sastavljenja čak i od nekih svetskih zvezda, pa čak i najboljih fudbalera sveta, gde pre svega mislim na Didije Drogbu najveću fudbalsku zvezdu zasigurno ove zemlje, te i Jaja Turea vrlo vetovantno najboljeg fudbalera planete na svojoj poziciji u svojoj roli.


        Međutim, iako su nadaleko poznati kao vrlo verovatno najbolja afrička fudbalska selekcija današnjice, ono što je karakteristično za ovu generaciju Slonova jeste da oni zapravo nikada nisu uzeli nijedan naslov na međunacionalnoj sceni, kako na afričkom tlu, tako i svetskom. Najdalje gde su stizali je finale Afričkog Kupa Nacija 2006. u Egiptu, kada i gube u finalu od domaćina nakon penala 2:4, te je ova afrička fudbalska nacija i dalje bez trofeja na međunarodnoj sceni još od 1992. prvi i poslednji put osvojili poslednje pomenuti turnir.

        Ipak, ova selekcija Slonova biće upamćena kao prva selekcija ove zemlje koja je učestovala na najvećoj smotri fudbala, a ovo SP u Brazilu će im biti treće uzastopno učešće. Tako je Obala Slonovače debitovala 2006. u Nemačkoj na najvećoj fudbalskoj sceni, a svoje učešće je uzela i na SP 2010. u Južnoj Africi, međutim oba puta nisu uspeli da prođu grupu, no ruku na srce ni žreb i nije bio naklonjen. U prvom svom navratu delili su sudbinu sa selekcijama Holandije, Argentine i Srbije i Crne Gore gde su završili kao 3. u grupi zabeleživši jedno pobedu, ujedno i prvu na najvećoj fudbalskoj smotri i to nad selekcijom SCG, i dva poraza, dok su u narednom navratu slično prošli u grupi sa Brazilom, Portugalom i Republikom Koreje, gde su imali za bod bolji skor jer su pored jedne pobede uspeli da ucrtaju i jedan remi i to sa selekcijom Portugala, ali su zbog lošije gol razlike ipak i ovog puta završili takmičenje u toj fazi.

        Selekcija Obale Slonovače na ovo SP dolaze najpre preko grupe koju su delili sa Marokom, Tanzanijom i Gambijom, gde dobijaju 4 od 6 svojih utakmica, postižu 15, a primaju samo 5 golova, a jedine bodove su ispustili u mečevima sa svojim najvećim rivalom Marokoom gde su odigrali dva remija. U narednoj, knock-out, fazi čekala ih je reprezentacija Senegala koju izbacuju u više nego zanimljivom dvomeču agg.4:2 i tako se po treći uzastopni put kvalifikuju na mundijal.

        O treneru, timu i taktici





        Zanimljivo da francuski internacionalac Sabri Lamuši kao svoj prvi posao na mestu trenera neke ekipe dobija mesto selektora fudbalske selekcije Obale Slonovače 2012. kada mu fudbalski savez te zemlje zadaje dva kratkoročna, skromna cilja, a to je da se kvalifikuje na KAN 2013. i ovo SP, što je i sproveo u delo sa uspehom.


        Lamuši obično tim izvodi na teren u formacijama 4-3-3 i 4-2-3-1, a ono što je karakteristično za ovu generaciju jeste da ima vanserijske igrače na ključnim mestima, pa će tako i na ovom SP sve oči biti uprete u pomenutog Drogbu i Jaju Turea, dok npr. jedan Žervinjo koji se napokon pronašao u Romi nakon nešto lošijih partija u Premijer ligi u dresu Arsenala, te ima iza sebe odličnu sezonu kao i celokupan tim Rome, može biti čovek koji će napraviti prevagu na putu ove selekcije ka narednoj fazi, može biti taj faktor X. A tamošnji mediji očekuju dosta i od štoperskog tandema Bamba - Kolo Ture, takođe očekuju dosta i od iskusnog i borbenog Zokore, takođe i od Salomona Kalua koji se takođe ponovo pronašao u frnacuskoj Ligi 1 nakon par godina stagnacije u Čelziju. Treba istaći i da se igrači poput Max Gradela i Vilfreda Bonija ističu kao predvodnici novog ruha ove fudbalske selekcije, te će zasigurno biti jedne od udarnih igala nakon odlazaka u penziju ovih starih asova.

        Kada smo kod očekivanja vezanih za Slonove ovde se mora reći nešto slično kao i kod Grčke, a to je da i ova selekcija svakako ima svoju šansu, ali da ja ipak u narednoj fazi vidim Japance, uz naravno favorita Kolumbiju.

        Comment


        • #5


          Put ka prvenstvu i istorija

          I tako na kraju posle najače afričke reprezentacija dolazimo i do najjače azijske reprezentacije, reprezentacije Japana. Japan je zemlja u kojoj je fudbal u naglom usponu, pa smo nakon SP 2002. kada su i oni sami bili domaćin zajedno sa Korejom (tada se turnir po prvi put igra na tlu Azije), svedoci velike ekspanzije japanskog fudbala, fudbal je u toj zemlji sve popularniji, a japanski fudbaleri sve više nalaze svoju sreću u nekoj od najjačih liga sveta, pa danas tako nakon samo 4 japanska fudbalera koji su igrali van svoje zemlje 2002.
          imamo čak 14 igrača koji igraju u ligi van svoje zemlje.

          U svojoj fudbalskoj istoriji mogu se pohvaliti sa 4 osvojena AFC Kupa Azije, bronzom na Olimpiskim igrama, jednim drugim mestom na Kupu Konfederacija i dva Afro-Azijska Kupa.


          Na SP debitovali su 1998. međutim tada su takmičenje završili sa tri poraza, da bi 2002. ,kada su zabeležili i svoju prvu pobedu na najvećoj fudbalskoj smotri, i 2010. stizali u top16 fazu. 2006. su takmičenje završili takođe u grupnoj fazi. Ipak, je poslednje njihovo učešće zapravo nastup na koji najviše mogu da se ponose kada je ovo takmičenje u pitanju. Preskočili su grupnu fazu završivši kao 2. iza Holandije, ali ispred selekcija kao što su Danska i Kamerun, te iz top16 faze ispadaju od Paragvaja nakon produžetaka, te i jedanesteraca 3:5. Regularni deo meča završen je nerešenim rezultatom, bez golova, 0:0.

          Kako se kvalifikacije u Aziji najpre završavaju Japan je selekcija koja se, naravno posle domaćina Brazila, prva overila svoju vizu za Brazil. U prvoj svojoj grupnoj fazi i nisu briljirali jer su istu završili kao 2. iza selekcije Uzbekistana, ali su se i kao takvi kvalifikovali za naerdnu grupnu fazu gde su završili kao prvi ispred selekcija Australije, Jordana, Omana i Iraka, sa pet pobeda, dva remija i samo jednim porazom i čak 16 postignutih golova i svega pet primljenih.

          O treneru, timu i taktici




          Alberto Zakeroni je italijanski stručjank koji je svoje ime naravno stekao u svojoj domovini. Zapravo prve velike korake napravio je na Firuliju kada Udineze pod njegovim vodstvo stiže do UEFA Lige, što je bio zapravo ogroman poduhvat za tada tako "mali" klub u ligi koja se može nazvati najjačom u istoriji fudbala dan danas. Posle te role Milan se odlučuje da ga angažuje što zapravo na početku biva izvrstan potez, jer već u prvoj svojoj sezoni na čelu Rosonera dolazi do svog prvog i jedinog klupskog tofeja, Skudeta u sezoni 1998./99. Međutim, naredne sezone na kormilu Rosonera po Zakeronija ne bivaju tako uspešne, prvo završava kao treći u narednoj sezoni, da bi u trećoj uzastopnoj u Milanu baš podbacio u Ligi Šampiona ispadanjem od španskog Deportiva kada predsednik tog kluba, Silvio Berluskoni, odlučuje da mu da otkaz. Međutim, bez posla ostaje samo par meseci, kada ga angažuje Lacio nakon povlačenja Dino Zofa. Uspeva da se dokopa Kupa UEFA sa tim klubom, što su italijanski mediji predstavili kao uspeh s obzirom da smo u toj sezoni imali prejake klubove u liku Juventusa, Milana, Intera i Rome. Međutim, ni tada nije ostao bez kritika i njegova rola u Laciju se pamti po njegovom lutanju sa Medijetom i Fjoreom, lutanjima u smislu da oni nisu igrali na svojim prirodnim pozicijama te nisu uspevali da pruže svoj maksimum. Takođe, prigovara mu se za ubedljiv poraz u derbiju grada Rima od Rome sa čak 5:1, te kada se sve sabralo na kraju dobija otkaz a njegovo mesto zauzima debitant u tom poslu, Roberto Manćini. Ono što je takođe interesantno je da on preuzima Inter u sledećoj sezoni nakon očajnog posla koji je u tom klubu odradio Hektor Kuper, sezona je već za italijanskog giganta bila izgubljena, a Zakeroni uspeva da ispadne od Arsenala u LŠ porazom od čak 1:5 na San Siru, ali obezbeđuje 4. poziciju u ligi i učešće ovog kluba u LŠ i naredne sezone. Međutim, tadašnji predsednik Intera Masimo Morati nije se uverio u sposobnosti Alberta te on biva opet smanjen, a na njegovo mesto opet dolazi Roberto Manćini, tada mladi trener u usponu. Zatim dolaze dve epizodne uloge u Torinu kada ne uspeva da ih uvede u Seriju A, te u Juventusu kada taj klub završava svoje učešće u Seriji A na 7. poziciji gde je klub u očajnom stanju preuzeo nakon otkaza koji je isti uručio debitantu Ćiri Ferari. I na kraju 2010. dolazi poziv selekcije Japana sa kojom 2011. uzima Azijski Kup Nacija, te 2013. Kup Zapadnih Azijskih Nacija.


          Ono što se vezuje za Zakeronija jeste da je jedan od prvih trenera koji je u svet fudbala uveo današnji moderan 4-2-3-1 sistem, sistem koji danas igra i selekcija Japana. Ono što karakteriše ovaj tim je ogromna pokretljivost, izuzetna agresivnost i brzina, pa smo tako ne retko svedoci više nego dinamičnih utakmica u kojima je jedan od aktera selekcija Japana. Ono što karakteriše ovu selekciju jeste i da uvek igra na gol više, pa ne tako retko gledamo goleade na njihovim mečevima. Usled takvog stila i mentatliteta tima, prirodno je da je najslabiji njegov deo odbrana, a ipak najjači deo je kreativna snaga pojedinih fudbalera gde pre svega mislim na novog lidera ovog tima, danas fudbalera Milana, Hondu koga japanski mediji nazivaju naslednika slavnog Nakate i Nakamure, te pored njega i vedete koja je trenutno u padu karijere, Kagave. Njih dvojica će sigurno biti udarne igle ovog tima i upravo od njih će dosta zavisiti kako će se ovaj tim provesti u Brazilu. Ipak, kada govorimo o ambicijama i šansama Japana na predstojećem takmičenju mora se reći da je njihov najveći domet upravo top16 faza, te da su nekada stvarno predstavljali "nagaznu minu", tim od koga ne znaš šta da očekuješ, ali danas je selekcija Japana izgradila svoj prepoznatljiv stil, stil koji je dopadljiv za oko, ali ipak se moramo složiti da kvalitet njihovog rostera nije za uspeh preko top16 faze. A od bitnijih igrača moramo izdvojiti još vedetu Ajntrahta iz Frakfurta, Hasebea, inače kapitena ovog tima, te beka Šalkea 04, Učidu, kao i najboljeg strelca ovog tima, fudbalera Majnca 05, Okazakija.

          Comment


          • #6
            Brazilci farbaju teren u zeleno na kom će se igrati meč između Azura i Albiona


            na šta ovo liči majko moja.

            Comment


            • #7
              Eto ti prilike da imas argument za vadjenje, ako Englezi sutra uzmu 3 boda.
              Ali stvarno, ovo ne lici ni na sta. Da ova slika nije od pre par dana ?
              sigpic

              “We have to change, from doubters, to believers, now.”
              -Jürgen Klopp

              Comment


              • #8
                Ta slika je mislim od juce... znam da sam masovno postavljali te slike na tviteru.

                Comment


                • #9
                  Ma to je garant neko provalio na internetu.

                  Jedan čovjek da ovako ručno farba toliki teren. Više djeluje da pršće protiv insekata nego na farbanje.

                  Comment


                  • #10
                    KOLUMBIJA - GRČKA 18.00


                    Greece have lost five of their six World Cup games, winning the other one against Nigeria (2-1) on 17 June 2010.

                    With 83.3% of defeats at the World Cup, Greece have the second worst ratio in the history of the tournament among teams having played at least six games behind El Salvador (100%).

                    Since 1966, Colombia have averaged the highest possession (58%), the most ball touches per game (794) and the best pass success rate (85% - min. 10 games) at the World Cup.

                    Greece have failed to score in five of their six games at the World Cup, scoring only against Nigeria (2-1) in 2010 with goals by Dimitris Salpingidis and Vasilis Torosidis.

                    Portuguese coach Fernando Santos has only lost three of his 26 competitive games as Greece supremo (W17 D6).

                    Colombia had more shots on target than any other team in South American World Cup qualification (99).

                    Greece kept more clean sheets than any other European team in World Cup qualifying (eight).

                    Colombia's 2-0 friendly victory over Greece ahead of the 1994 World Cup is the only previous meeting between the two nations.

                    Comment


                    • #11
                      Colombia starting line up: Ospina, Zapata, Yepes, Sanchez, Armero, Aguilar, Gutiérrez, Rodríguez, Cuadrado, Zúñiga, Ibarbo. #COL
                      Greece starting XI vs Col: Karnezis; Maniatis, Manolas, Samaras, Kone; Salpingidis, Torosidis, Gekas, Sokratis; Cholevas, Katsouranis. #Gre
                      Dokle ce vise ovaj Gutierez da se gura, pogle bez Bacce i Jacksona.
                      sigpic

                      “We have to change, from doubters, to believers, now.”
                      -Jürgen Klopp

                      Comment


                      • #12
                        Taj Gutierez mu je igrao i u kvalifikacijama, ništa sporno, možda je sporniji Ibarbo koji je zauzeo mesto Falkaa pre ove dvojice.

                        Comment


                        • #13
                          Ja bih voleo videti Quintera, valjda udje sa klupe.

                          Comment


                          • #14
                            Gutierez nezavisno od forme, igra uvek, gura se i kad ne treba i kad treba.

                            A nisam ni video da Ibarbo igra jbt, mozda Pekerman planira da iskoristi njegovu fizicku snagu protiv bunkera Grka.
                            sigpic

                            “We have to change, from doubters, to believers, now.”
                            -Jürgen Klopp

                            Comment


                            • #15
                              Originally posted by Freshman91 View Post
                              Dokle ce vise ovaj Gutierez da se gura, pogle bez Bacce i Jacksona.
                              Zadavicu svakog ko uzme u usta mog brata Teofila.

                              Ne znam sto Ibarbo al' ajde valjda mocni Hoze Nestor ima jasan plan.
                              sigpic

                              Comment

                              Working...
                              X