Announcement

Collapse
No announcement yet.

Edin Avdic

Collapse
X
 
  • Filter
  • Time
  • Show
Clear All
new posts

  • A zeznuo sam se, ja procitao "edinov sajt" pa se ponadao da on pise, obozavam ovog coveka.
    Rosso hvala svakako.

    Comment


    • Doktor se vratio

      https://sportsport.ba/kosarka/starbury/267350

      Comment


      • Dayman (a-a-ah...)
        Fighter of the Nightman (a-a-ah...)
        Champion of the sun (a-a-ah...)
        You're a master of karate and friendship
        For everyone

        Comment


        • Svi “vole” Isiaha

          Jedan od najboljih plejmejkera koji su ikada uzeli loptu u ruke. Čovjek koji je svojom gotovo psihotičnom željom nadmašio Magica, Birda i Jordana dok su ova trojica bila u naponu snage. Osmijeh od milion dolara ne mijenja činjenicu da je Thomas bio u raznim sukobima s gotovo svim najboljim igračima svoga vremena. Animozitet traje i danas. Kada pogledate lice Isiaha Thomasa, djeluje kao osoba koja pomaže staricama da ponesu kese, drži vrata od ulaza, zabavlja tuđu djecu i sve čega možete da sjetite kada su dobri momci u pitanju. Isti taj Thomas je na terenu spreman da vam otkine glavu kako bi dobio utakmicu. Kao dječak sam bio ubijeđen da su Magic i Thomas dva najbolja čovjeka u sportu. Cijenio sam da osobe s takvim osmijehom ne mogu biti loši ljudi. Kasnije ćemo saznati da su obojica imala mračnu stranu. Isiah je bio sa zaista zlih ulica Chicaga. Prošao je sve. Životne udarce, porodične tragedije, razočarenja, siromaštvo i nikada se nije povio. Njegova košarka je bila poezija. Nisu Pistonsi bili to što jesu samo zbog grubosti, nego što su imali dva maestra. Joea Dumarsa i posebno Isiaha. Thomas je bio savršenstvo od plejmejkera. Dribling, pregled igre, kontrola ritma, šut, ulaz. Nije manjkalo ništa i sve je radio i efikasno i estetski perfektno. Njegova košarka je bila poezija. Nisu Pistonsi bili to što jesu samo zbog grubosti, nego što su imali dva maestra. Joea Dumarsa i posebno Isiaha.

          Kada gledate Michaela Jordana 30 godina kasnije i vidite prezir koji i dalje osjeća prema Thomasu, jednu stvar morate imati na umu. Thomas je bio jedan od rijetkih koji ga se nije plašio. Neki su osjećali preveliku dozu poštovanja, neki čisti strah, neki su pokušavali da budu prijatelji. Isiah je s druge strane imao isti mentalitet kao i Jordan. Zato i toliki animozitet. Michael je izmišljao izjave protivničkih igrača kako bi dobio dodatni motiv da ih uništi na terenu. Reggie Theus je, recimo, uvijek bio posebna meta zato što se svojevremeno zabavljao s Jordanovom tadašnjom suprugom Juanitom. MJ-u je padao mrak na oči svaki put kad ga je vidio. Thomasova želja za pobjedom je bila vrlo slična Jordanovoj. Sva sredstva su u igri. Otjerao je iz Detroita Adriana Dentleyja i doveo svog druga Marka Aguirrea. Dentley mu to nikada nije oprostio. Lista je rasla. Michael Jordan, Scottie Pippen, koji i danas govore najgore stvari o njemu. Charles Oakley koji također otvoreno mrzi Thomasa i smatra ga podmuklim. John Stockton, Karl Malone, koji je zamalo ubio Isiaha udarcem u glavu na utakmici u Salt Lake Cityju. Ukratko, pola Dream Teama iako danas to većina ne baš uspješno demantuje. Isiah i Magic su nekada bili ponajbolji drugovi. Mnogi kažu dok Thomas nije dobio Magica u finalu. Padali su poljupci u obraze na podbacivanju ala Shaq i Hido Turkoglu. Onda je procurila priča da je Thomas okolo širio glasine kako je Magic dobio HIV zbog eksperimentisanja s muškarcima. Nikada potvrđena priča, posebno što je Magica zaraženog HIV-om Isiah zagrlio na predstavljanju igrača tokom All Star utakmice 1992. u Orlandu. Thomas je najviše napravio da Magic i zaigra na toj utakmici jer je i sam prošao porodičnu tragediju zbog te bolesti.

          Detroit je kao ekipa bio u očima mnogih pozicioniran kao dobar izazivač. Ne Bullsima koje tada niko nije pominjao, nego ultrapopularnim Lakersima i Celticsima. Vođeni su da ih dobro namuče, ne i da ih pobijede. Porazi Pistonsa bi neke druge ekipe vjerovatno slomili. Ukradena lopta Dennisa Johnsona za pravu erupciju u Boston Gardenu. Sumnjiv faul nad Kareemom u finalu protiv Lakersa. Thomasov očajnički pokušaj da dobije utakmicu na jednoj nozi. Sve to nije slomilo volju ovog čovjeka, naprotiv. Na kraju je dobio i Birda i Magica i Jordana. Celticsi nisu htjeli da čestitaju. Lakersi jesu, ali kiselo. Thomas je predvodio odlazak Pistonsa nakon poraza od Chicaga bez pružene ruke. Razlog je, između ostalog, bila Jordanova izjava da Detroit nije dostojan šampion. Da njihov stil igre nema veze s košarkom.

          Cijena koju je Thomas platio je bila visoka. Nije bio u društvu u kojem je pripadao. Originalnom Dream Teamu. Jordan ga tamo nije želio. Nije ni Magic. Iako se svi sada prave nevješti. Uzalud što je trener bio Chuck Daly. Ni stari majstor nije želio da sebi uskrati vođenje takvog tima. Isiah je kao i mnogo puta u životu ostao sam. Nije bilo nikoga ko bi do kraja podigao glas. Nakon završetka profi-karijere bio je sve. Trener, generalni menadžer, predsjednik kluba, koledž trener, biznismen, TV lice i analitičar. Iza njega su ostale brojne afere, spaljena zemlja, porušeni mostovi, sudske tužbe, ali i edukacija igrača, nepogrešiv osjećaj za draftovanje kvaliteta, sposobnost da objasni igru na terenu kao malo koji vrhunski igrač.
          Thomas je imao želju za pobjedom kao malo koji igrač u istoriji košarke. Samo Jordan i Kobe su u toj kategoriji. Utakmicu u kojoj je na jednoj nozi, šepajući sasuo Lakersima 43 poena nije gledao 20 godina. Nije bio u stanju. U stanju je bio da za titulu ide pravo na najbolje igrače svog vremena. Da galvanizuje ostatak svog tima do te mjere da su Birdu, Jordanu ili Magicu bili spremni da slome ruku ako je to značilo pobjedu. Zahvaljujući Thomasu, Pistonsi su bili šampioni iako se mnogima to nije sviđalo. Cijenu svog stila igre plaćaju i danas. Isiah je bio spreman da plati tu cijenu bez obzira na sve. Koliko god danas pokušavao da zvuči pomirljivo, ona ista vatra i dalje tinja. Pobjeda mu je jednostavno previše značila...
          Edin Avdic

          Comment

          Working...
          X