Evo na sugestiju Vanje počeću ponovo objavljivati tekstove. Tekstovi su na hrvatskom zato što je sajt za koji pišem hrvatski, nadam se da vam ne smeta.
Biće još mnogo sadržaja u budućnosti. ;)
Emerson Fittipaldi
Emerson Fittipaldi je rođen 12.12.1946. u São Paulu. Njegov otac Wilson je bio brazilski komentator i novinar Formule 1, pa je Emerson odrastao uz grmljavinu motora. Zajedno sa bratom, Fittipaldi je ponekad i putovao uz oca, pa se ubrzo razvila snažna ljubav prema utrkivanju, čime se Emerson želio baviti u budućnosti. Njegov otac je imao sredstva da ga podrži, ali nerado je slao sina na stazu, znajući kao F1 novinar da je utrkivanje veoma opasno i skupo. Emerson i njegov brat, Wilson Jr., su već kao tinejdžeri zajedno s ocem razvili unosan biznis tako što su proizvodili dodatnu opremu za automobile. Nakon nekoliko godina biznis je napredovao i porodica Fittipaldi je počela proizvoditi go-kartove. Emerson je iskoristio domaće napravljen go-kart i počeo se utrkivati po Brazilu. Sa 18. godina postao je državni prvak u kartingu, što je uvjerilo Emersonovog oca da mu dopusti nastavak karijere. Dvije godine kasnije porodica Fittipaldi pomaže Volkswagenu u proizvodnji bolida za brazilsku Formulu Vee, što Emerson ponovo korisiti da se natječe i u toj seriji, koju osvaja u prvoj godini i otvara vrata ka Formuli 1.
Njegovi uspjesi u Brazilu su bili tako veliki da je prekinuo školovanje i 1969. godine sam otišao u Englesku, ne znajući jezik, kupio je Formulu Ford i veoma skoro postao uspješan i popularan. Ubrzo je napredovao u Formulu 3, u kojoj je često bio nemilosrdan prema konkurenciji, što je zadivilo tadašnjeg šefa Lotus F1 momčadi, legendarnog Colina Chapmana. Colin je pod svaku cijenu želio “čudo od djeteta”, kako su ga nekada nazivali mediji, pošto se kroz samo jednu godinu probio od nepoznatog stranca do Formule 2, u koji ga ja poslalo upravo na Chapman “na kaljenje”. Na kraju 1970. Colin je bio prezadovoljan Fittipaldijem i ponudio mu je ugovor u Formuli 1.
Emerson je ostvario svoj F1 prvijenac na VN Velike Britanije 1970. i odmah opravdao očekivanja, osvojivši sjajno osmo mjesto. Na narednoj utrci, u Njemačkoj, osvaja nevjerojatno četvrto mjesto. Svi su ih hvalili, njega, ali i Chapmana što je pronašao i doveo Fittipaldija u Formulu 1. A Chapman nije imao razloga za brigu, u momčadi sa Rindtom koji je izrastao u velikog vozača, i Johnom Milesom koji je bio na istom putu kao i Emerson, budućnost je izgledala svijetla, bar sve do Monze… VN Italije, 1970., jutarnji trening. Fittipaldi dobija u ruke Lotus 72, bolid s kojim je Rindt osvojio sve što se moglo osvojiti ranije u toj sezoni, i nakon nekoliko prigovora na ponašanje bolida na stazi, Emerson završava u ogradi, bez težih posljedica. Nekoliko sati kasnije, Rindt vozi kvalifikacije u istom bolidu, kada je austrijanac izgubio kontrolu nad Lotusom u Parabolici, udario u ograde i preminuo. John Miles je sve to gledao iz svog bolida, te je istog dana odlučio da se više neće baviti utrkivanjem. To su bili crni dani za sve u Formuli 1, kada smo izgubili jednu od najvećih legendi sporta, ali najteže je bilo u Lotusu.
Fittipaldi na VN Velike Britanije, 1970.
Tako je Chapman ostao bez dva vozača preko noći, pa je Fittipaldi, jako mlad i sa malo iskustva, preuzeo ulogu lidera momčadi. Emerson se potrudio da vrati osmjeh na lica mnogih, pogotovo u Lotusu, tako što je pobijedio na sljedećoj utrci, svojoj tek petoj u karijeri, na VN SAD-a. Ova pobjeda je značilo puno više, pošto je na ovaj način Emerson spriječio Ickxa da prestigne Rindta na vodećoj poziciji, što je omogućilo Rindtu da posthumno postane prvak. Iako nakon tragedije, Fittipaldi ulazi u novu sezonu silno motiviran. Nakon nekoliko dobrih rezultata, Emerson je doživio tešku nesreću tijekom VN Francuske, nakon što se sudario sa Mariom Helenom, kasnije njegovom ženom
Posljednice incedenta su se odrazile na njegovu sezonu, pa je popularni Emmo morao pričekati narednu sezonu za bolje rezultate. Alo tko čeka, taj i dočeka. 1972. Fittipaldi dolazi do prvog naslova u Formuli 1, u briljantnom Lotusu 72 koji je bio godinama ispred konkurencije. Sa ukupno pet pobjeda u sezoni Emerson je postao dotada najmlađi prvak Formule 1 u povijest, sa samo 25 godina.
Fittipaldi postaje najmlađi prvak u povijesti
Kao vozač Emerson je bio jako brz, ali umjereno agresivan. Imao je izražen “osjećaj” za vožnju, i uvijek je izbjegavao nevolje. Rijetko je išao “na glavu”, bio je vozač sa jakim živcima i strpljenjem, a često je detaljno planirao svoje poteze tijekom utrke i pravio razne taktike. Kao osoba, Emerson je bio pravo osvježenje za javnost Formule 1, u vrijeme kada su vozači postajali i playboyi sa velikim egom, Emmo je bio povučen i opušten, uvijek otvoren za razgovor, i sposoban da primi šalu na svoj račun. Svi su ga voljeli, jer je bio divlji na stazi, a pitom izvan nje.
1973. su obilježile stalne borbe za momčadskim kolegom Ronniem Petersonom, koje je vozio dosta bolje od Emersona te sezone. Već ranije pomenuto strpljenje i konstantnost su dovele Fittipaldija do drugog mjesta, iza moćnog Jackiea Stewarta, a samo tri boda ispred Petersona. U Lotusu nisu bili zadovoljni situacijom, te su željeli da bilo kakve nesuglasice između svojih vozača “srežu u korijenu”. Ali Emerson je odlučio da napusti Lotus prije nego što su se oni izjasnili, te je prešao u McLaren koji je napredovao.
Taj napredak McLarena je bio nevjerovatan, nakon smrti Bruce McLarena 1970. momčad je proizvela jednu od najboljih mašina iz sedamdesetih. McLaren M23 je bio jako brz i sa jako malo mana. Fittipaldi je 1974. odnio “samo” tri pobjede, ali konstantni podiji su mu omogućili drugu titulu, koju je osvojio u zadnjoj utrci sezone, i prvu za McLaren kao konstruktora. Drugi je bio Regazzoni u sve jačem Ferrariju. samo tri boda iza Emersona.
Fittipaldi održava bodovnu razliku i postaje prvak po drugi put
1975. Fittipaldi je vozi jako dobro, ali dominantnost Ferrarija je bila prevelika. Niki Lauda se sa lakoćom dovezao do titule, ostavljajući Emersona na drugom mjestu sa dvije pobjede u sezoni. Nakon što je sezona završena, Fittipaldi donosi odluku koja je iznenadila cijeli svijet, odlučuje da napusti McLaren i pridruži se svom bratu Wilsonu Jr. u osnivanju Formula 1 momčadi. Nitko osim Emersona nije znao zašto se 30-godišnji dvostruki prvak, koji je i dalje bio sposoban da ovoji nekoliko titula, odlučio na ovakav potez. Očekivano, momčad Copersucar-Fittipaldi, nazvana po glavnom brazilskom sponzoru, proizvođaču šećera Copersucar, je bila u, krajnju ruku, očajna. Sa jako malo iskustva i sredstava, momčad je u životu održavao samo Emerson svojim sjajnim vožnjama, ali ni one nisu bile dovoljne. 1980. kompanija Copersucar je propala, a nakon pet godina, obitelj Fittipaldi je napustila Formulu 1 i vratila se u Brazil.
Fittipaldi vozi za Copersucar-Fittipaldi, 1976.
Ali Emmo nije stao tu. Kasnije se vratio utrkivanju u IndyCaru, gdje je ubrzo postao zvijezda i osvojio titulu 1989. godine. U dva navrata je pobijedio na prestižnoj utrci Indianapolis 500, ali njegova relativno uspiješna karijera u IndyCaru je prekinuta 1996. na utrci Michigan 500 kada je u ozbiljnoj nesreći slomio vrat. Iako se planirao vratiti u IndyCar, zadobio je povrede kralježnice kada se njegov privatni avion srušio u blizi njegove farme u Brazilu, što je značilo definitivan kraj karijere.
Emerson Fittipaldi je u povijesnim knjigama Formule 1 ostao zbog neprikosnovene vožnje – brz, odmjeren, isplaniran. Brazilsko dijete koje se kroz par godina probilo od go-karta do pobjednika u Formuli 1, dvostruki prvak koji se nikada nije predavao, pa ni dan-danas ne odustaje od svoje karijere. Čovjek koji je bacio karijeru, pobjede i titule sa McLarenom da bi pomogao bratu i domovini.
http://www.f1puls.com/1553/emerson-fittipaldi/
Biće još mnogo sadržaja u budućnosti. ;)
Emerson Fittipaldi
Emerson Fittipaldi je rođen 12.12.1946. u São Paulu. Njegov otac Wilson je bio brazilski komentator i novinar Formule 1, pa je Emerson odrastao uz grmljavinu motora. Zajedno sa bratom, Fittipaldi je ponekad i putovao uz oca, pa se ubrzo razvila snažna ljubav prema utrkivanju, čime se Emerson želio baviti u budućnosti. Njegov otac je imao sredstva da ga podrži, ali nerado je slao sina na stazu, znajući kao F1 novinar da je utrkivanje veoma opasno i skupo. Emerson i njegov brat, Wilson Jr., su već kao tinejdžeri zajedno s ocem razvili unosan biznis tako što su proizvodili dodatnu opremu za automobile. Nakon nekoliko godina biznis je napredovao i porodica Fittipaldi je počela proizvoditi go-kartove. Emerson je iskoristio domaće napravljen go-kart i počeo se utrkivati po Brazilu. Sa 18. godina postao je državni prvak u kartingu, što je uvjerilo Emersonovog oca da mu dopusti nastavak karijere. Dvije godine kasnije porodica Fittipaldi pomaže Volkswagenu u proizvodnji bolida za brazilsku Formulu Vee, što Emerson ponovo korisiti da se natječe i u toj seriji, koju osvaja u prvoj godini i otvara vrata ka Formuli 1.
Njegovi uspjesi u Brazilu su bili tako veliki da je prekinuo školovanje i 1969. godine sam otišao u Englesku, ne znajući jezik, kupio je Formulu Ford i veoma skoro postao uspješan i popularan. Ubrzo je napredovao u Formulu 3, u kojoj je često bio nemilosrdan prema konkurenciji, što je zadivilo tadašnjeg šefa Lotus F1 momčadi, legendarnog Colina Chapmana. Colin je pod svaku cijenu želio “čudo od djeteta”, kako su ga nekada nazivali mediji, pošto se kroz samo jednu godinu probio od nepoznatog stranca do Formule 2, u koji ga ja poslalo upravo na Chapman “na kaljenje”. Na kraju 1970. Colin je bio prezadovoljan Fittipaldijem i ponudio mu je ugovor u Formuli 1.
Emerson je ostvario svoj F1 prvijenac na VN Velike Britanije 1970. i odmah opravdao očekivanja, osvojivši sjajno osmo mjesto. Na narednoj utrci, u Njemačkoj, osvaja nevjerojatno četvrto mjesto. Svi su ih hvalili, njega, ali i Chapmana što je pronašao i doveo Fittipaldija u Formulu 1. A Chapman nije imao razloga za brigu, u momčadi sa Rindtom koji je izrastao u velikog vozača, i Johnom Milesom koji je bio na istom putu kao i Emerson, budućnost je izgledala svijetla, bar sve do Monze… VN Italije, 1970., jutarnji trening. Fittipaldi dobija u ruke Lotus 72, bolid s kojim je Rindt osvojio sve što se moglo osvojiti ranije u toj sezoni, i nakon nekoliko prigovora na ponašanje bolida na stazi, Emerson završava u ogradi, bez težih posljedica. Nekoliko sati kasnije, Rindt vozi kvalifikacije u istom bolidu, kada je austrijanac izgubio kontrolu nad Lotusom u Parabolici, udario u ograde i preminuo. John Miles je sve to gledao iz svog bolida, te je istog dana odlučio da se više neće baviti utrkivanjem. To su bili crni dani za sve u Formuli 1, kada smo izgubili jednu od najvećih legendi sporta, ali najteže je bilo u Lotusu.
Fittipaldi na VN Velike Britanije, 1970.
Tako je Chapman ostao bez dva vozača preko noći, pa je Fittipaldi, jako mlad i sa malo iskustva, preuzeo ulogu lidera momčadi. Emerson se potrudio da vrati osmjeh na lica mnogih, pogotovo u Lotusu, tako što je pobijedio na sljedećoj utrci, svojoj tek petoj u karijeri, na VN SAD-a. Ova pobjeda je značilo puno više, pošto je na ovaj način Emerson spriječio Ickxa da prestigne Rindta na vodećoj poziciji, što je omogućilo Rindtu da posthumno postane prvak. Iako nakon tragedije, Fittipaldi ulazi u novu sezonu silno motiviran. Nakon nekoliko dobrih rezultata, Emerson je doživio tešku nesreću tijekom VN Francuske, nakon što se sudario sa Mariom Helenom, kasnije njegovom ženom
Posljednice incedenta su se odrazile na njegovu sezonu, pa je popularni Emmo morao pričekati narednu sezonu za bolje rezultate. Alo tko čeka, taj i dočeka. 1972. Fittipaldi dolazi do prvog naslova u Formuli 1, u briljantnom Lotusu 72 koji je bio godinama ispred konkurencije. Sa ukupno pet pobjeda u sezoni Emerson je postao dotada najmlađi prvak Formule 1 u povijest, sa samo 25 godina.
Fittipaldi postaje najmlađi prvak u povijesti
Kao vozač Emerson je bio jako brz, ali umjereno agresivan. Imao je izražen “osjećaj” za vožnju, i uvijek je izbjegavao nevolje. Rijetko je išao “na glavu”, bio je vozač sa jakim živcima i strpljenjem, a često je detaljno planirao svoje poteze tijekom utrke i pravio razne taktike. Kao osoba, Emerson je bio pravo osvježenje za javnost Formule 1, u vrijeme kada su vozači postajali i playboyi sa velikim egom, Emmo je bio povučen i opušten, uvijek otvoren za razgovor, i sposoban da primi šalu na svoj račun. Svi su ga voljeli, jer je bio divlji na stazi, a pitom izvan nje.
1973. su obilježile stalne borbe za momčadskim kolegom Ronniem Petersonom, koje je vozio dosta bolje od Emersona te sezone. Već ranije pomenuto strpljenje i konstantnost su dovele Fittipaldija do drugog mjesta, iza moćnog Jackiea Stewarta, a samo tri boda ispred Petersona. U Lotusu nisu bili zadovoljni situacijom, te su željeli da bilo kakve nesuglasice između svojih vozača “srežu u korijenu”. Ali Emerson je odlučio da napusti Lotus prije nego što su se oni izjasnili, te je prešao u McLaren koji je napredovao.
Taj napredak McLarena je bio nevjerovatan, nakon smrti Bruce McLarena 1970. momčad je proizvela jednu od najboljih mašina iz sedamdesetih. McLaren M23 je bio jako brz i sa jako malo mana. Fittipaldi je 1974. odnio “samo” tri pobjede, ali konstantni podiji su mu omogućili drugu titulu, koju je osvojio u zadnjoj utrci sezone, i prvu za McLaren kao konstruktora. Drugi je bio Regazzoni u sve jačem Ferrariju. samo tri boda iza Emersona.
Fittipaldi održava bodovnu razliku i postaje prvak po drugi put
1975. Fittipaldi je vozi jako dobro, ali dominantnost Ferrarija je bila prevelika. Niki Lauda se sa lakoćom dovezao do titule, ostavljajući Emersona na drugom mjestu sa dvije pobjede u sezoni. Nakon što je sezona završena, Fittipaldi donosi odluku koja je iznenadila cijeli svijet, odlučuje da napusti McLaren i pridruži se svom bratu Wilsonu Jr. u osnivanju Formula 1 momčadi. Nitko osim Emersona nije znao zašto se 30-godišnji dvostruki prvak, koji je i dalje bio sposoban da ovoji nekoliko titula, odlučio na ovakav potez. Očekivano, momčad Copersucar-Fittipaldi, nazvana po glavnom brazilskom sponzoru, proizvođaču šećera Copersucar, je bila u, krajnju ruku, očajna. Sa jako malo iskustva i sredstava, momčad je u životu održavao samo Emerson svojim sjajnim vožnjama, ali ni one nisu bile dovoljne. 1980. kompanija Copersucar je propala, a nakon pet godina, obitelj Fittipaldi je napustila Formulu 1 i vratila se u Brazil.
Fittipaldi vozi za Copersucar-Fittipaldi, 1976.
Ali Emmo nije stao tu. Kasnije se vratio utrkivanju u IndyCaru, gdje je ubrzo postao zvijezda i osvojio titulu 1989. godine. U dva navrata je pobijedio na prestižnoj utrci Indianapolis 500, ali njegova relativno uspiješna karijera u IndyCaru je prekinuta 1996. na utrci Michigan 500 kada je u ozbiljnoj nesreći slomio vrat. Iako se planirao vratiti u IndyCar, zadobio je povrede kralježnice kada se njegov privatni avion srušio u blizi njegove farme u Brazilu, što je značilo definitivan kraj karijere.
Emerson Fittipaldi je u povijesnim knjigama Formule 1 ostao zbog neprikosnovene vožnje – brz, odmjeren, isplaniran. Brazilsko dijete koje se kroz par godina probilo od go-karta do pobjednika u Formuli 1, dvostruki prvak koji se nikada nije predavao, pa ni dan-danas ne odustaje od svoje karijere. Čovjek koji je bacio karijeru, pobjede i titule sa McLarenom da bi pomogao bratu i domovini.
http://www.f1puls.com/1553/emerson-fittipaldi/
Comment