Announcement

Collapse
No announcement yet.

NCAA Tournament - March madness - Big Dance 2013

Collapse
This topic is closed.
X
X
 
  • Filter
  • Time
  • Show
Clear All
new posts

  • NCAA Tournament - March madness - Big Dance 2013





    Broj titula



    Najbolji igraci turnira

    Spoiler
    1939 – Jimmy Hull, Ohio State
    1940 – Marvin Huffman, Indiana
    1941 – John Kotz, Wisconsin
    1942 – Howie Dallmar, Stanford
    1943 – Ken Sailors, Wyoming
    1944 – Arnie Ferrin, Utah
    1945 – Bob Kurland, Oklahoma A&M
    1946 – Bob Kurland, Oklahoma A&M
    1947 – George Kaftan, Holy Cross
    1948 – Alex Groza, Kentucky
    1949 – Alex Groza, Kentucky
    1950 – Irwin Dambrot, CCNY
    1951 – Bill Spivey, Kentucky
    1952 – Clyde Lovellette, Kansas
    1953 – B. H. Born, Kansas
    1954 – Tom Gola, La Salle
    1955 – Bill Russell, San Francisco
    1956 – Hal Lear, Temple
    1957 – Wilt Chamberlain, Kansas
    1958 – Elgin Baylor, Seattle
    1959 – Jerry West, West Virginia
    1960 and 1961 – Jerry Lucas, Ohio State
    1962 – Paul Hogue, Cincinnati
    1963 – Art Heyman, Duke
    1964 – Walt Hazzard, UCLA
    1965 – Bill Bradley, Princeton
    1966 – Jerry Chambers, Utah
    1967, 1968 and 1969 – Lew Alcindor (later Kareem Abdul-Jabbar), UCLA
    1970 – Sidney Wicks, UCLA
    1971 – (none) (Howard Porter, Villanova - later ruled ineligible)
    1972 and 1973 – Bill Walton, UCLA
    1974 – David Thompson, NC State
    1975 – Richard Washington, UCLA
    1976 – Kent Benson, Indiana
    1977 – Butch Lee, Marquette
    1978 – Jack Givens, Kentucky
    1979 – Earvin Johnson, Michigan State
    1980 – Darrell Griffith, Louisville
    1981 – Isiah Thomas, Indiana
    1982 – James Worthy, North Carolina
    1983 – Akeem Olajuwon (later Hakeem Olajuwon), Houston
    1984 – Patrick Ewing, Georgetown
    1985 – Ed Pinckney, Villanova
    1986 – Pervis Ellison, Louisville
    1987 – Keith Smart, Indiana
    1988 – Danny Manning, Kansas
    1989 – Glen Rice, Michigan
    1990 – Anderson Hunt, UNLV
    1991 – Christian Laettner, Duke
    1992 – Bobby Hurley, Duke
    1993 – Donald Williams, North Carolina
    1994 – Corliss Williamson, Arkansas
    1995 – Ed O'Bannon, UCLA
    1996 – Tony Delk, Kentucky
    1997 – Miles Simon, Arizona
    1998 – Jeff Sheppard, Kentucky
    1999 – Richard Hamilton, Connecticut
    2000 – Mateen Cleaves, Michigan State
    2001 – Shane Battier, Duke
    2002 – Juan Dixon, Maryland
    2003 – Carmelo Anthony, Syracuse
    2004 – Emeka Okafor, Connecticut
    2005 – Sean May, North Carolina
    2006 – Joakim Noah, Florida
    2007 – Corey Brewer, Florida
    2008 – Mario Chalmers, Kansas
    2009 – Wayne Ellington, North Carolina
    2010 – Kyle Singler, Duke
    2011 – Kemba Walker, Connecticut
    2012 – Anthony Davis, Kentucky


    Bracket



    Final Four - Georgia Dome, Atlanta, GA - 6-8 april 2013.






    Konacno je dosao i taj mart... Od 1939, svake godine najbolje ekipe americkih koledza odlucuju ko je sampion. Od sezdesetih godina turnir se igra u formatu sa 68 ekipa u 4 geografska regiona i ima sledece faze:

    - The First four
    - Round of 64
    - Round of 32
    - Sweet 16
    - Elite 8
    - Final Four

    Regioni su odredjeni prema stranama sveta, (ali pripadnost odredjuje NCAA pa ne mora uvek znaciti da cete iz prve pogoditi gde ko pripada, poput NBA gde su San Antonio i Dallas na zapadu, a Chicago i Indiana na istoku):

    - East
    - West
    - Midwest
    - South

    Timovi dobijaju svoj ranking od NCAA u okviru regiona, od 1 do 16 i ukstaju se uvek po sistemu 1-16, 2-15 i tako dalje. Pravila su drugacija nego u NBA i podsecaju na evropsku kosarku do devedesetih. Trojka je neuporedivo blize, napadi su 35 sekundi, teren je manji. Najuspesniji tim kroz istoriju je UCLA, koji je pre svega pod palicom trenera Woodena i sa veoma dominantnim visokim igracima (Lew Allcindor aka Kareem Abdul-Jabbar pa Bill Walton) dominirali sezdestih i sedamdesetih, ali su poslednju titulu Bruinsi osvojili jos 1995. Veoma uspesni bili su i Kentucky, Indiana, North Carolina i Duke, koji su svoje uspehe postizali u razlicitim periodima.

    Zasto ovaj turnir ima nadimak ,,ludilo``? U roku od tri nedelje, timovi igraju utakmice koje su win or go home, nema drugih sansi, nema taktiziranja, ostavljanja rezervi ili cekanja domaceg terena. U takvoj situaciji iznenadjenja su veoma moguca i jedan los ili dobar dan moze odrediti sezonu. Evo malo zanimljive statistike u odlicnom klipu koji svima preporucujem



    I ne samo iznenadjenja. Bilo je tu i istorijskih meceva, predivnih prica. 1966. u doba najgore rasne segregacije u SAD u finalu su igrali veliki Kentucky sa legendarnim trenerom Adolphom Ruppom, protiv do tada beznacajnog univerziteta Texas Western, koji je imao rasno mesan tim, i bilo je veliko iznenadjenje da su dosli do borbe za trofej. Svi su otpisivali TW, a trener Haskins je odlucio da mec odigra samo sa sedam tamnoputih igraca. Veliki Kentucky sa 3 All American igraca (medju kojima je bio i Pat Riley) se nasao na kolenima posle neizvesne zavrsnice, gde su Afroamerikanci iz protivnickog tima razbili jednu glupu predrasudu koja je valda u to vreme, da su mentalno slabiji od belaca. Ova utakmica ubrzala je ulazak igraca drugih rasa u NBA i oznacila prekretnicu. Ona bi dosla pre ili kasnije, ali je ovaj dogadjaj i istorijska utkmica ceo proces ubrzala.



    Tu je jos jedna zanimljiva prica. 1983. sampion se znao i pre pocetka turnira. Svi su znali da ce to biti Phi Slama Jama, Univerzitet Houston sa svojih 5 neverovatnih igraca, od kojih ce dva, Clyde Drexler i Hakeem Olajuwon uci u Hall of Fame. Mozda ce moci donekle da ih na F4 ugrozi Virginia sa najboljim koledz igracem u to vreme, ogromnim Ralphom Sampsonom (ironija je da ce sva ova tri igraca igrati u Houston Rocketsima u razlicitim periodima). Malo ko je u drzavi uopste znao za NC State Wolfpack, Jimmya Valvana i ekipu koja ce kasnije postati poznata kao ,,The Cardiac Kids``. Medjutim, NC State se polako sunjao kroz turnir, i dosao je do finala Zapada sa Virginijom. Pobedili su sa 1 razlike, i prvi su u dve godine potpuno neutralisali Sampsona. Posle pobede u polufinalu nad Georgijom, usli su u mec gde bi po danasnjim kladionicama, bili autsajderi za jedno 15 poena u odnosu na Houston. A onda se posle napete utakmice sa mnogo preokreta, pri 1 razlike za Houston, desilo ovo



    Valvano je kasnije pricao da je uvek verovao u taj tim i da ih je zvao ,,The team od destiny``, sto su i mediji prihvatili. Takodje je pricao da su jednom nedeljno imali trening gde su samo vezbali secenje mrezice, kako se penju na stolicu, kako on sece poslednji cvor, sa zlatnim makazama. Jimmy je oboleo od raka i umro 1993. Mesec dana pred smrt vec u veoma teskom stanju, na dodeli ESPY nagrada odrzao je jedan od najpoznatijih govora i objavio osnivanje Jimmy V fondacije za borbu protiv raka, koja je i danas medju najznacajnijima u SAD.

    Ovo su samo dve od mnogo emotivnih prica, poput Jordanovog suta za pobedu 1982, ili UNLV, koledz Bad Boysa ciji ce trener Tarkeinan ove godine postati clan kuce slavnih, Michiganov Fab Five i Webberov najgluplji timeout u istoriji., ili Butlerove neverovatne sezone 2010 kada su bili na poen od potpuno neverovatne titule (ne mogu da zamislim sta bi bilo da je Heywardov sut sa pola usao tada), ili vec pomenutog UCLA. Mnogo neverovatnih igraca je proslo, prakticno vecina onih koji nesto znace u istoriji NBA, i nisu se uvek dobro provodili, ponekad ih je izbacivala grupa matematicara koji su tog dana sve pogadjali. Mnogim igracima su to poslednje utakmice za neki koledz pre nego sto odu u profesionalce, mnogo emocija. Nekima od njih ovo ce biti vrhunac karijere, mozda se vise ni nece baviti kosarkom. Zato se finalni turniri igraju na fudbalskim stadionima sa 50, 60 hiljada gledalaca (naravno sve se rasproda). Zato su utakmice March Madnessa gledanije od NBA u ovom periodu. Zato se ispunjava nekoliko miliona online bracketa.

    Kao sto kazu u promotinom spotu ESPN: Vidite zvezde buducnosti - danas. A ja bih dodao, vidite ko ce od tih velikih zvezdi napustiti teren uplakan kao Hakeem i Drexler 1983. Ko ce seci mrezice ove godine? Postavicemo uskoro tekstove o najvecim favoritima. Spremite se za - LUDILO.
    Na celom svetu samo Crvena zvezda

  • #2
    Lousiville Cardinals



    Ekipa Ricka Pitina je ovu sezonu zavrsila na prvom mestu "Big East" konferencije, a potom je i osvojila turnir pobedom nad Sirakuzom. U odlicnoj su formi i u poslednjih 14 utakmica imaju 13 pobeda. Cardsi su sebi pred pocetak sezone postavili kao cilj ucesce na final fouru zavrsnog turnira, a iz ove perspektive nam izgleda da je to vrlo moguce. Fantasticnom igrom u poslednja 2 meseca su postali prvi nosilac i ocekuju da ce drugu godinu za redom biti medju cetiri najbolje ekipe.
    Ja im predvidjam siguran put do "Elite 8" faze u kojoj je veoma moguc njihov duel sa Duke-om. Pre toga im jedini problem moze predstaviti pobednik duela izmedju Oregona i Oklama St. koledza.

    Statistika:

    - Poeni po utakmici - 73.6 za 42. mesto u drzavi
    - Skokovi po utakimci - 37.5 za 49. mesto u drzavi
    - Asistencije po utakmici - 15.0 za 33. mesto u drzavi
    - Procenat suta iz igre - 44.5% za 107. mesto u drzavi

    Igraci na koje treba obratiti paznju:

    - Russ Smith - Dovoljno je reci da se radi o bratu JR Smitha da vam sve bude jasno. Spada u igrace za koje se kaze da nemaju savest. U stanju je da zatrpa kos protivnika i sa preko 30 poena, ali je u stanju i da sutira 20% iz igre. Njegovo katastrofalno vece bi ih moglo izbaciti sa turinira pre nego sto to ocekuju, ali je on igrac koji im moze i sam doneti pobedu. Jedno je sigurno - sa njim nikad nije dosadno. Prvi je strelac ekipa sa 18.1 poenom po utakmici, sutira oko 40% iz igre, 33% za 3 poena i odlican je izvodjac slobodnih bacanja.

    - Peyton Siva - Na ovog momka se lozi nas dragi (i ponekad dosadni) T-Mac i mislim da vam je to dovoljno da shvatite o kakvom se igracu radi. Definitivno je prva violina Cardsa, sa njim sve pocinje i sve se zavrzava. Nije neki vrstan napadac, ali kad mu je vece moze da natrpa dosta poena. Ipak je njegova najveca vrlina pregled i organizacija igre. Postize 10 poena po utakmici, a ima skoro identicne procente kao Smith. Ovo mu je poslednja godina na koledzu i sigurno ima veliku zelju da osvoji trofej.

    - Gorgui Dieng - Rec je o startnom centru i veoma vaznom srafu ove ekipe. Postize dabl dabl ucinak po mecu (10 poena i 10 skokova). Odlican je defanzivac, a u finalu Big East turnira nas je sve odusevio sa cak 8 asistencija. Videli smo da odlicno saradjuje sa Harrelom i to bi mogao biti kljuc za Cardse. S' obzirom na nedostatak dobrih centara, ovaj dvojac bi mogao biti dominantan na turniru.

    - Montrezl Harrel - Onoliko koliko je vec spomenuti administrator lud na Sivom, toliko sam ja nakon utakmice sa Narandzastima poludeo za Harrelom. Bukvalno je unistio Cuse pod kosem (uz veliku pomoc Diengovih asistencija). Videli smo brutalna zakucavanja, odlicnu odbranu i neverovatan "hustle". Motrezl je freshman i do sada nije imao neku ogromnu minutazu, ali mislim da ce se to promeniti na ovom turniru. Definitivno je "player to watch".

    - Valjalo bi jos spomenuti dvojicu sofmora od kojih sam ja licno vise ocekivao, a rec je o Chane-u Behananu i Wayne-u Blackshearu. Nadam se da ce zablistati na ovom turniru, jer su veoma talentovani igraci. Bitnu rolu jos imaju Luke Hanckok i Kevin Ware.

    Comment


    • #3
      Indiana Hoosiers


      Indiana je obezbedila poziciju prvog nosioca pobedom nad Michigenom kojom su osvojili prvo mesto u svojoj konferenciji. Ocekivalo se da osvojiti i Big Ten turnir, ali su imali lose sutersko vece i Wisonsin ih je iznenadio u polufinalu turnira. Da su ga osvojili verovatno bi bili iznad Cardsa.
      Trener Tom Crean je napravio veliki posao. Kada je dosao tim je bio ocajan, a onda ih je on izdigao na nivo koji ovaj univerzitet zasigurno zasluzuje.
      Gledajuci njihove potencijalne protivnike, zaista ne vidim da ih neko moze pobediti pre final foura. Jedini koji bi im mogli zagoraciti zivot su Syracuse i Miami. Ipak treba napomenuti da je ovaj turnir ne mogu za predvidjanja, pa ako LeHigh moze izbaciti jedan Duke, onda vam je jasno da je sve moguce.

      Statistika:

      - Poeni po utakmici - 80.0 za 3. mesto u drzavi
      - Skokovi po utakmici - 38.6 za 24. mesto u drzavi
      - Asistencije po utakmici - 14.5 za 65. mesto u drzavi
      - Procenat suta iz igre - 48.6% za 7. mesto u drzavi

      Igraci na koje treba obratiti paznju:

      - Cody Zeller - Najbolji strelac (16.9), najbolji skakac (8.2) ekipe, a ima i odlican procenat suta iz igre (57.3%). Mnogi strucnjaci mu predvidjaju lepu NBA karijeru, a smatra se da ce sigurno zavrsiti u prvih 10 pikova na predstojecem draftu. Karakterise ga strasna kombinacija mobilnosti, napadackog instikta i agresivnosti. Jedan je od najboljih koledz igraca kada je u pitanju igra ledjima. U odbraniji je slabiji jer nema dugacke ruke i nije preterano jak, ali sve to nadoknadjuje svojom neverovatnom borbenoscu.

      - Victor Oladipo - On je mozda i glavni igrac ove ekipe. Postize 13.6 poena uz neverovatnih 60% suta iz igre. Neverovatno je napredovao u odnosu na proslu sezonu i sada je poznat kao jedan od najboljih odbrambenih igraca na koledz kosarci, a krasi ga i neverovatna energija kao i vec spomenuti fenomenalni procenti. Pre pocetka ove sezone se nije toliko pricalo o njemu i Zeller je bio jedini u centru paznje, sada vec stvari drugacije stoje. Oladipo bi odlicnom igrom na ovom turniru mogao po mom misljenju da zavrsi i u prva tri pika.

      Jos treba spomenuti i dva dobra trojkasa Christiana Watforda (49% za 3 poena) i Jordana Hullsa (2.3 trojke po mecu uz 46% suta). Bitni igraci su jos Will Sheehey i Kevin "Yogi" Ferrell.

      Comment


      • #4
        Kansas Jayhawks


        Kansas je nastavio sa uspesima pod palicom sjajnog trenera Billa Selfa i 11. put u istoriji su prvi nosilac na zavrsnom turniru. Pobedom nad velikim rivalom Kansas St. univerzitetom su treci put u prethodne cetiri godine osvojili "Big 12" turnir, kao i samu konferenciju.
        Mnogi su pomislili da ce ovo biti godina tranzicije za KU, koji je prosle godine igrao finale zavrsong turnira protiv Kentakija, ali su pogresili i Kanas je zavrsio sezonu sa skorom 29-5. Jedino sto je bilo lose ove sezone su tri uzastupna poraza u februaru, ali su se Self i momci izdigli i odigrali ostatak sezone gotovo perfektno. Imace veliku prednost sto ce igrati u svom gratu tokom prvog vikenda.
        Ono sto je lose po Kansas je cinjenica da imaju neverovatno tezak raspored. Ja im iskreno mislim da ce izgubiti vec u trecoj rundi od Michigana. A ako njih nekako prodju onda ih najverovatnije ceka pobednik duela UCLA-Florida, a ako i tu rundu prebrode onda je sasvim moguce da ce igrati protiv G-Towna za final four. Slozicete se da iz ove perspektive deluje maltene ne moguce za Jayhawkse da se plasiraju u cetiri najbolje ekipe.

        Statistika:

        - Poeni po utakmici - 75.4 za 24. mesto u drzavi
        - Skokovi po utakmici - 39.1 za 16. mesto u drzavi
        - Asistencije po utakmici - 15.6 za 19. mesto u drzavi
        - Procenat suta iz igre - 48% za 14. mesto u drzavi

        Igraci na koje treba obratiti paznju:

        - Ben McLemore - Definitivno najbolji igrac ovog tima. Prvi je strelac sa 16.4 poena po utakmici, iz igre sutira odlicnih 50%, a za 3 poena vrlo dobrih 44%, belezi i preko 5 skokova. Po mom misljenju McLemore za sada ima najvise sansi da bude prvi pik na predstojecem draftu. Dobra igra na zavrsnom turniru bi mozda bila i kljucna za tako nesto, jer se kao njegova najveca mana istice slabija igra kada nije na domacem terenu. Ben je tip igraca zbog kojeg volimo da gledamo kosarku. Veoma je brz, odlican je suter, dobar je u tranziciji, ali i u igri daleko od lopte. Njegova mehanika suta je savrsena, kao i rad nogu. Mana mu je nemogucnost da u pozicionom napadu kreira sam za sebe, ali i to ce verovatno doci s' godinama.

        - Jeff Withey - Jeff konacno ima odlicnu sezonu iza sebe. Postize skoro 14 poena po utakmici, 8.5 skokova i neverovatne 4 blokade. Procenat suta mu je blizu 60%. On ne poseduje dobru ofanzivnu tehniku i vecinu poena postize nakon skokova u napadu ili laganih pozicija ispod kosa. Mora jos dosta da radi na svojoj igri u napadu, ali mu nije strano da pokaze neki prelep potez poput horoga. Odlican je izvodjac slobodnih bacanja i to mu je veliki kvalitet s' obzirom da ga cesto fauliraju. Medjutim, Jeff je poznat kao strasan defanzivac. Bilo da se radi o blokiranju svog igraca, ili u blokiranju iz drugog plana. Takodje je odlican u odbrani daleko od lopte jer se dobro pozicionira, rotira i veoma je svestan onoga sto se desava na terenu. Iako ne poseduje dobre lateralne kretenje, on je odlican u odbrani 1 na 1 zbog dugackih ruku. Dobar je cak i u odbrani perimetra, opet zbog duzine svojih ruku. Withey je dosta napredovao, a ostalo je jos dosta prostora za poboljsanje njegove igre.

        Spomenuo bih jos Travisa Releforda koji je neverovtno bitan za svoj tim. Radi se o pravom "glue guy" tipu igraca, a lako cete ga primetiti jer je uvek najblizi lopti i nikada se ne stedi. Svaki trener bi ga pozeleo u svjoj ekipi. Nije na odmet sto postize 11 poena po utakmici. Tu je jos i ludi Elijah Johnson koji je pre par nedelje postigao cak 39 poena protiv Iowa St. univerziteta. Igrac na kojeg cu ja najvise obratiti paznju je freshman Perry Ellis. On nije dobio mnogo minuta do pred kraj sezone kada je pokazao sav svoj potencijal. On bi mogao biti faktor X za Jayhawkse.

        Comment


        • #5
          Gonzaga Bulldogs


          Gonzaga je cesto bila "pepeljuga" tim, ali to ove godine svakako nije slucaj. Po mom misljenju su oni trenutno najbolji koledz u Americi. Lagano su osvojili i svoju konferenciju (16-0, 31-2), a i turnir ubedljivom pobedom nad St. Mary's univerzitetom. Ovo je najbolje odigrane regularna sezono u istoriji Gonzage.
          Zagsi su se obicno mucili kada su morali da opravdaju ulogu favorita, ali sada zaista mocno izgledaju i ja ih licno vidim na final fouru.
          Imaju solidan raspored. Ne vidim da ih neko moze ugroziti, ali na ovakvom turniru se to nikad ne zna. Najteze ce im biti protiv pobednika duela Wisonsin - KSU. A mislim da u potencijalnom mecu za final four protiv Ohio St. univerziteta, ekipa Buckeyesa nema sta da trazi protiv Buldoga.

          Statistika:

          - Poeni po utakmici - 77.6 za 12. mesto u drzavi
          - Skokovi po utakmici - 37.3 za 54. mesto u drzavi
          - Asistencije po utakmici - 15.2 za 28. mesto u drzavi
          - Procenat suta iz igre - 50.4% za 3. mesto u drzavi

          Igraci na koje treba obratiti paznju:

          - Kelly Olynyk - Sta reci o ovom coveku? Jedan od glavnih favorita za igra godine, a prosle sezone nije bilo mesta za njega zbog Sacre-a!? Ocigledno je da je Kelly tu godinu pauze ozbiljno shvatio i da je dosta radio na sebi, pa je zbog toga neverovatno napredovao. Prvi je strelac ekipe sa 17.5 poena po utakmici, drugi skakac sa 7.2 skokova po utakmici. Sutira neverovatnih 65% iz igre, neretko pogadja i za tri, a dobar je izvodjac slobodnih bacanja. Olynyka je ne moguce opisati recima. Jednostavno ga morate videti na parketu! Covek lici na pijanog rokera, ali izgled u ovom slucaju vara. U napadu moze sve sto pozeli. Njegova igra je jako raznovrsna, pogadja sa distance, ispod kosa, nakon pik end rola, pik end popa...ma sve sto jedan moderan visoki igrac treba da zna, a i vise od toga. Neverovatno je pokretljiv za svoju visinu i maltene ga je ne moguce cuvati. Definitivno jedan od zanimljivijih igraca za pracenje i potencijan top15 pik na draftu.

          - Elias Harris - Rec je o Nemackom reprezentativcu i Kelly-evom partneru u napadu. Postize 15 poena i 7.5 skokova po utakmici. On i Olynuk su najbolji tandem visokih igraca u Americi. Videcete i sami kakva je to saradnja u pitanju. Na svakoj utakmici imaju po nekoliko high - low dodavanja i neverovatih asistencija. Odlicno kreira sam za sebe, ima odlican rad nogu i raznovrsnu igru pod kosem. On mozda nece biti dobar NBA igrac (mozda cak nece ni igrati u najboljoj ligi na svetu), ali je on od neizrecive vaznosti za Gonzagu.

          - Kevin Pangos - Kevin igra slabije nego prosle sezone, ali je i dalje nezamenjiv sraf ove ekipe. On je "floor general" Buldoga i sjajno organizuje napad. Postize 11.5 poena preko 3 asistencije po utakmici. Iako ima lose fizicike predispozicije, njegov motor i trud ga cine dobrim odbrambenim igracem. On je dakle odlican organizator igre, dobar suter, sjajan kradljivac lopti i bolji defanzivac nego sto mozemo predpostaviti.

          Pored trojice navedenih bih jos spomenuo Davida Stocktona (sina Johna Stocktona) koji je veoma vazan za ovu ekipu, pogotovo zbog sjajnog citanja protivnickog napada i velikog broja ukradenih lopti (jedna od retkih vrlina koju je nasledio od oca) za mali broj minuta na parketu. Cesto cete ga videti na vrhu kapice kako vreba i ceka priliku da ukrade loptu. Bitni rotacioni igraci su jos Gary Bell Jr. koji je dobar trojkas, zatim Sam Dower i freshman Przemek Karnowski koji za 10 minuta postize skoro 6 poena po utakmici i od njega se dosta ocekuje naredne sezone.

          Comment


          • #6
            (11) Middle Tennessee State (25-8) vs (11) St. Mary's (27-6)



            I konacno pocinjemo. NCAA Tournament otvorice se First Fourom, odnosno sa 4 utakmice koje ce odrediti poslednje ucesnike u glavnom zrebu. Ovaj mec, ciji pobednik ce zauzeti 11 mesto u Midwestu i igrati sa Memphisom, od sva cetiri izaziva najvise paznje. Najbolji igrac u ovom duelu je Matthew Dellavedova iz St Mary`s i njega treba pazljivo posmatrati.



            Radi se o veoma vestom igracu, sa puno energije. Medjutim, mogao bi veoma brzo da zavrsi sezonu ako ne bude uspeo da se izbori sa jednom od boljih odbrana u koledz kosarci. Trener Blue Raidersa Kermit Davis voli dosta da rotira i drzi visok intenzitet u odbrani, pa ce menjati igraci sa zadatkom da zaustave Australijanca koji je tri puta biran u tim godine svoje konferencije. Ipak, Matthew je na prethodnoj Olimpijadi u Londonu gde je nastupao za svoju zemlju pokazao da moze da igra protiv bekova NBA fizikalija i formata, belezio je 7.3 poena i 4.5 asistencije po mecu. Ovo iskustvo pomoglo mi je da se u seniorskoj godini bolje snadje sa igracima koji su visi i atletski bolji od njega. MTS je tokom regularnog dela imao skor 19-1 u svojoj Sun Belt konferenciji i jedan je od samo sedam timova koji su izgubili 1 mec ili manje u prvoj diviziji.

            Ko je jos zanimljiv? Krilni centar St. Marya Brad Waldow. Dellavedova ce imati pomoc spolja od beka Stephena Holta i krila Beaua Levesquea, ali ce oni gledati da ukljuce i Wladova na postu, kako bi skupili odbranu i dobili prilike za otvorene suteve, posto 2.10 visoki igrac dobro izbacuje loptu u takvim situacijama. Treba ocekivati da ce trener Davis koristiti neke od taktika koje je koristila Gonzaga koja je ovog igraca potpuno neutralisala. Iako su veoma duboki, Blue Raidersi nemaju go-to scorera. Najefikasniji je Marcos Knight sa 12.5 poea po mecu, ali uzima ispod 20% suteva ovog tima. Trener MTSa je rekao da smatra svog igraca Brucea Maseya za najboljeg odbrambenog igraca spolja uz Aarona Crafta iz Ohio Statea. Masseyu ce dosta pomagati jos jedan odlican defanzivac Tweety Knight.

            Kljuc meca: Posle pobede nad MTS rano u sezoni bek Floride Kenny Boynton je rekao da ovaj tim igra najtvrdju odbranu protiv koje je ikada igrao. Ako Dellavedova moze da izdrzi grub mec i da rano krene u napadu, Blue Raidersi ce biti u velikom problemu. U 5 poraza ovaj tim je postizao prosecno samo 57.6 poena po mecu i nemaju napadacki talenat da udju revolveraski obracun. Potrebno im je i da bek Raymond Cintron bude precizan za 3 poena. Do sada je pogodio 70 trojki sutirajuci odlicnih 44%.
            Na celom svetu samo Crvena zvezda

            Comment


            • #7
              Bravo Sone

              Znaci pocelo je ludilo, ja gledam sada NCAT vs LIB. Treba li da kazem da je neizvesna zavrsnica?

              Koliko ce nas biti za St. Mary's?

              Comment


              • #8
                Gledamo Ukica i ja
                sigpic


                "The last time I was intimidated was when I was 6 years old in karate class. I was an orange belt and the instructor ordered me to fight a black belt who was a couple years older and a lot bigger. I was scared s---less. I mean, I was terrified and he kicked my ass. But then I realized he didn’t kick my ass as bad as I thought he was going to and that there was nothing really to be afraid of. That was around the time I realized that intimidation didn’t really exist if you’re in the right frame of mind." - Kobe Bryant

                Comment


                • #9
                  Originally posted by T-Mac View Post
                  Gledamo Ukica i ja


                  Liberty se vratio u igru. Gubili su 6 razlike minut i po pred kraj. Ajmooo

                  Comment


                  • #10
                    Ja bojkotujem zato sto ESPN prenosi tupavi World Baseball Classic

                    Sprdam se naravno. Ovaj Australijanac mi je skroz cool, volim takve igrace.
                    Na celom svetu samo Crvena zvezda

                    Comment


                    • #11
                      A&T na kraju. Jedan razlika, svidja mi se kako je pocelo.
                      Na celom svetu samo Crvena zvezda

                      Comment


                      • #12
                        http://www.ncaa.com/march-madness-live/


                        KAMAN! RADI ONO APINO!
                        sigpic


                        "The last time I was intimidated was when I was 6 years old in karate class. I was an orange belt and the instructor ordered me to fight a black belt who was a couple years older and a lot bigger. I was scared s---less. I mean, I was terrified and he kicked my ass. But then I realized he didn’t kick my ass as bad as I thought he was going to and that there was nothing really to be afraid of. That was around the time I realized that intimidation didn’t really exist if you’re in the right frame of mind." - Kobe Bryant

                        Comment


                        • #13
                          Marv Albert, Steve Kerr i Craig Sager :S
                          sigpic


                          "The last time I was intimidated was when I was 6 years old in karate class. I was an orange belt and the instructor ordered me to fight a black belt who was a couple years older and a lot bigger. I was scared s---less. I mean, I was terrified and he kicked my ass. But then I realized he didn’t kick my ass as bad as I thought he was going to and that there was nothing really to be afraid of. That was around the time I realized that intimidation didn’t really exist if you’re in the right frame of mind." - Kobe Bryant

                          Comment


                          • #14
                            Krv ti jebem igra onaj Italijan raspali

                            Comment


                            • #15
                              Matty se vec sprda
                              sigpic


                              "The last time I was intimidated was when I was 6 years old in karate class. I was an orange belt and the instructor ordered me to fight a black belt who was a couple years older and a lot bigger. I was scared s---less. I mean, I was terrified and he kicked my ass. But then I realized he didn’t kick my ass as bad as I thought he was going to and that there was nothing really to be afraid of. That was around the time I realized that intimidation didn’t really exist if you’re in the right frame of mind." - Kobe Bryant

                              Comment

                              Working...
                              X