Announcement

Collapse
No announcement yet.

Australian open 2013.

Collapse
This topic is closed.
X
X
 
  • Filter
  • Time
  • Show
Clear All
new posts

  • #46
    Dobro je Mogao je zapatiti gljivice ili slicnu floru od znojavih patika
    sigpic

    Comment


    • #47
      Originally posted by bojanaBG View Post
      Ta 4 para su za dnevne meceve, a za nocne ima posebne
      Pa samo ce te i igrati Tomic ga izbacuje u 2 rundi
      There's something wrong with me chemically
      Something wrong with me inherently
      The wrong mix in the wrong genes
      I reached the wrong ends by the wrong means
      It was the wrong plan
      In the wrong hands
      With the wrong theory for the wrong man
      The wrong lies, on the wrong vibes
      The wrong questions with the wrong replies

      Comment


      • #48
        Tomic ce da zapadne Nokijici u 1. kolu
        http://www.youtube.com/watch?v=RfzsyKXSs-Y

        Here's the most remarkable thing to me about Federer: Seems to me that the more you know about tennis, the more amazed you are by the guy. If you know nothing at all about tennis, he's amazing. If you know a little something about tennis—maybe you have played a few times in your life—he's more amazing. If you know a little more about tennis—maybe you played in high school and once had illusions of becoming a pro—he's even MORE amazing. And if you were a great player—if you are a McEnroe or a Connors or a Jim Courier—then Federer is preposterously amazing

        sigpic

        Don't argue with idiots. They'll drag you down to their level and beat you...
        with experience.

        Comment


        • #49
          e pre ce da vam zapadne Andy nego ovoj 2

          Comment


          • #50
            Za tenis bi bolje bilo da Novak i Andy nisu na istoj strani. Jer Roger im nista ne moze na ovako sporom betonu, kad nema Nadala to bi trebalo da bude finale.
            sigpic

            Comment


            • #51
              Originally posted by Vladan View Post
              Za tenis bi bolje bilo da Novak i Andy nisu na istoj strani. Jer Roger im nista ne moze na ovako sporom betonu, kad nema Nadala to bi trebalo da bude finale.

              18.GS nikad blizi
              http://www.youtube.com/watch?v=RfzsyKXSs-Y

              Here's the most remarkable thing to me about Federer: Seems to me that the more you know about tennis, the more amazed you are by the guy. If you know nothing at all about tennis, he's amazing. If you know a little something about tennis—maybe you have played a few times in your life—he's more amazing. If you know a little more about tennis—maybe you played in high school and once had illusions of becoming a pro—he's even MORE amazing. And if you were a great player—if you are a McEnroe or a Connors or a Jim Courier—then Federer is preposterously amazing

              sigpic

              Don't argue with idiots. They'll drag you down to their level and beat you...
              with experience.

              Comment


              • #52
                18. Slam moze da uzme na Wu i eventualno na USOu ali ako bi rijesio odlucujuce meceve brzo. Ovo je sporo taman koliko i sljaka i sto se mene tice bilo bi ogromno iznenadjenje ukoliko bi uspio da dodje do titule. Inace Novak i Roger navijaju za Davida da uzme Slam ako oni ne mogu
                sigpic

                Comment


                • #53
                  Sad je podloga totalno nebitna, ti si rekao sta si imao
                  http://www.youtube.com/watch?v=RfzsyKXSs-Y

                  Here's the most remarkable thing to me about Federer: Seems to me that the more you know about tennis, the more amazed you are by the guy. If you know nothing at all about tennis, he's amazing. If you know a little something about tennis—maybe you have played a few times in your life—he's more amazing. If you know a little more about tennis—maybe you played in high school and once had illusions of becoming a pro—he's even MORE amazing. And if you were a great player—if you are a McEnroe or a Connors or a Jim Courier—then Federer is preposterously amazing

                  sigpic

                  Don't argue with idiots. They'll drag you down to their level and beat you...
                  with experience.

                  Comment


                  • #54
                    Idem toliko daleko da kazem da bi set protiv Djokovica/Murraya na AOu bilo cudo
                    sigpic

                    Comment


                    • #55


                      castim te pićem 27.1, reci sta god poželiš
                      http://www.youtube.com/watch?v=RfzsyKXSs-Y

                      Here's the most remarkable thing to me about Federer: Seems to me that the more you know about tennis, the more amazed you are by the guy. If you know nothing at all about tennis, he's amazing. If you know a little something about tennis—maybe you have played a few times in your life—he's more amazing. If you know a little more about tennis—maybe you played in high school and once had illusions of becoming a pro—he's even MORE amazing. And if you were a great player—if you are a McEnroe or a Connors or a Jim Courier—then Federer is preposterously amazing

                      sigpic

                      Don't argue with idiots. They'll drag you down to their level and beat you...
                      with experience.

                      Comment


                      • #56
                        Originally posted by Vladan View Post
                        Idem toliko daleko da kazem da bi set protiv Djokovica/Murraya na AOu bilo cudo
                        Ih, sad nije zanimljivo da pratimo AO kad znamo da ce Roger da osvoji...
                        Everything you want is on the other side of fear.

                        Comment


                        • #57
                          Covjek odmarao vise nego ikad prije, bez egzibicije stize na AO. Ima zestoko da se oznoji da bi stigao do polufinala. Novak i Andy moraju da se paze Tomika, njegov stil je opasan po njih, po Rogera ipak ne.
                          sigpic

                          Comment


                          • #58
                            Australijski ciklus
                            Spoiler
                            Uranio Đoković Novače,
                            Uranio prije jarka sunca,
                            Uranio rano u neđelju
                            A u svome dvoru bijelome
                            U Monaku mjestu skrovitome
                            Skrovitome od kletih dušmana
                            I ostalih poreskih organa,
                            Usta mlađan u zoricu ranu,
                            Okrete se licem ka istoku,
                            Baš istoku đe izvire sunce,
                            Pomoli se i triput prekrsti,
                            Nek zna Latin đe je pravoslavlje!
                            Prvi puta za majku Srbiju,
                            Za Srbiju majku da prevrne
                            I da druga nastane sudija,
                            Drugi puta za Kosovo ravno,
                            Kad si ravno što si vodoravno
                            Oj najskuplja riječi ukrštena,
                            Treći puta za vjernu ljubovcu
                            Vjernu ljubu, šećerli-Jelenu
                            Koja znade knjige indžijele,
                            Indžijele, knjige starostavne,
                            Doktorate i ostale stvari.
                            Prekrsti se i Bogu pomoli,
                            Ode Nole brave da namiri,
                            Vode ledne da se podnapije,
                            Pa po b’jelom dvoru da pošeta,
                            I da vjernu poprivati ljubu
                            Jer je mlađan tako naučio
                            Od svog đeda, legendarnog Vlada.
                            Kad je Nole brave namirio
                            i vode se ledne podnapio
                            po dvoru je b’jelom pošetao
                            dok ugleda vijernu ljubovcu
                            vjernu ljubu, šećerli-Jelenu
                            đe doručak spravlja na ognjištu,
                            ljeba, luka i ljuti paprika
                            musli joj se na verige krčka.
                            Taman ljubi odostrag prišao
                            Aljine joj uvis podigao
                            Ciknu ljuba kao guja ljuta:
                            „Id otale, Đokoviću Nole,
                            Doručak ti spravljam na ognjištu,
                            Ljeba, luka i ljuti paprika
                            Musli mi se na verige krčka,
                            Zagorjeće, pojesti se neće,
                            Jal zagore ljuba, jali musli!“
                            Al besjedi Đokoviću Nole:
                            „Muči jadna, vijerna ljubovce,
                            No se prigni na svoja koljena
                            Jer sam mlađan tako naučio
                            Od svog đeda, legendarnog Vlada,
                            Ranom zorom brave namiriti
                            I vode se ledne podnapiti,
                            Pake ljubu svoju privatiti
                            Da ućeram čelu u košnicu
                            Jere mi je jajo podnadulo,
                            Podnadulo, a i poplavljelo,
                            Tamno teget, vuče na rezedu,
                            Džebana se potrošiti mora!“
                            To izusti, pa vjetar ispusti,
                            Vjernu ljubu za stegna uhvati
                            Kad eto ti jada iznenada!
                            Ulećela dva vrana gavrana,
                            Krvavijeh krila do ramena,
                            I krvavih nogu do koljena,
                            Oni nose Damjanovu ruku,
                            Bacaju je Nolu u krioce,
                            A u ruci sitna knjiga stoji.
                            Progovara Đokoviću Nole:
                            „Vjerna ljubo, šećerli-Jeleno,
                            Ti poznaješ knjige indžijele,
                            Indžijele, knjige starostavne,
                            Doktorate i ostale stvari,
                            Učila si školu u namastir,
                            Rastumačit znadeš ćirilicu,
                            Ćirilicu, a i latinicu,
                            I pisana i štampana slova,
                            Ko li šilje ovu sitnu knjigu,
                            Ko li šilje, što li u njoj piše?“
                            Al besjedi šećerli-Jelena:
                            „Išćeraj mi čelu iz rektuma,
                            Da pročatim što u knjizi piše!“
                            Nole čelu odma išćerao,
                            Maramicom vlažnom obrisao,
                            Knjigu čati šećerli-Jelena,
                            Knjigu čati, a suze proljeva:
                            „O moj brate, Đokoviću Nole!
                            Jal ne čuješ, jal ne haješ za me,
                            Pobratima Endija Mareja,
                            Štono smo se mladi pobratili
                            Kad smo ono na Vimbldon bili!
                            Ja sam junak muka dopanuo
                            Na čestitom na polju Kosovu
                            Sve braneći i čeljad i nejač
                            Da vjekovna ne zgasnu ognjišta
                            Da se živalj srpski ne ugasi
                            Da ne grca sirotinja raja
                            Jer je mene Čarlse zavjetov’o
                            Prinče Čarlse, a od Velsa knjaže,
                            Na čestitom na polju Kosovu
                            Da ja branim i čeljad i nejač
                            Da vjekovna ne zgasnu ognjišta
                            Da se srpski živalj ne ugasi
                            Da ne grca sirotinja raja
                            Jer je Čarlse u Vilindar bio
                            U Vilindar vjeru obrnuo
                            Srpskijem se krstom prekrstio
                            On je Srbin, mater mu je Njemac
                            A njemu se, brate, ne pristoji
                            Sa svojim se biti roditeljem
                            Pa je mene mlada zavjetov’o
                            Da ja činim što mu mater brani!
                            To sam njemu za Boga primio,
                            Na čestitom na polju Kosovu
                            Branio sam i čeljad i nejač
                            Da vjekovna ne zgasnu ognjišta
                            Da se srpski živalj ne ugasi
                            Da ne grca sirotinja raja
                            Al da vidiš jada iznenada!
                            Dolećeo crni dušmanine
                            Dolećeo privatnijem letom
                            Iz Švajcarske, iz zemlje daleke,
                            Glavom junak Rodžer Federere
                            Ognjen junak kakvog niđe nema,
                            Na ruci mu sat sa brilijantom,
                            U džepu mu sir u celofanu
                            Pe-ha mu je vrijednost neutralna
                            Na Kosovo namet nametnuo
                            Da se Srbin turči jal siječe
                            Kolijevku Srpstva da izdade
                            Od njegovog straha velikoga
                            Među življem nastade egzodus
                            Zbeg i pogrom, nasta holokaust
                            Stade Srpčad čergat po Kosovu
                            Ko gabelji kroz vrata naroda
                            On zatvori sve srpske vojvode
                            Sve Jakšiće i Ivanoviće
                            Među njima i škotskoga mene
                            Jedinoga tvoga pobratima
                            Bacio nas na dno u tavnicu,
                            Đeno leži voda do koljena,
                            A junačke kosti do ramena,
                            Ležim, brate, tri bijela dana,
                            Ako budem, brate, još tri dana,
                            Nikada me više viđet’ ne ćeš,
                            Izbavljaj me, pobratime Nole,
                            Jal’ za blago, jali na junaštvo.”
                            Rasrdi se Đokoviću Nole,
                            Rasrdi se pa suze proljeva
                            I uz suze vako besjedio:
                            „Oj davori, ti Kosovo ravno,
                            Kad si ravno, što si vodoravno,
                            Oj najskuplja riječi ukrštena,
                            Zemljo moja mojih prađedova,
                            Eto mene tebe na pomoći
                            Da ja vidim sve srpske vojvode
                            Bogom brata Endija Mareja
                            I pogubim Rodžer Federera
                            Što je tebi namet nametnuo!“
                            Uze Nole avionsku kartu
                            Sve najbolje što je leti Jatom,
                            Uze Nole ekonomsku klasu
                            Sede mlađan do Vladeta Divca,
                            Do Trivalić Vesne i Pantele
                            Stiže Nole sve do Beograda
                            U Beograd uze autobus
                            Autobus Kolašin-prevoza
                            Koji vozi preko Mladenovca,
                            Topole i bijela Kragujevca,
                            Vozi pravo na Kosovo ravno,
                            Kad si ravno, što si vodoravno,
                            Oj najskuplja riječi ukrštena
                            Stiže Nole podnoć u Jarinje
                            Đe od skora postanuo prijelaz
                            Integrisan granični prijelaz
                            Međ Srbijom i lažnom državom
                            Al ulazi lažni cariniče
                            Rukom drma da probudi Nola
                            Jer je Nole junak zadr’jemao
                            Po glavi se novinom pokrio
                            Baš novinom „Večernjom novosti“
                            Pisnu ljuto lažni cariniče:
                            „Dikse more, kurvo rajetinska
                            Vadi torbu i plaćaj harača!“
                            Kad se Nole dobro razbudio
                            Njemu Nole vako besjedio
                            „Bogom brate, lažni cariniče,
                            Imam torbu dolje u prtljagu,
                            Dolje su mi platežna srijedstva“
                            Tu je Nole torbu otvorio,
                            Iz torbe je reket izvadio,
                            Zorli-reket od žežena zlata
                            Kriptonita i uljanog škriljca
                            Na njemu su do tri brilijanta
                            I srmajli zategnuta mreža
                            Na njemu je Miloš Obiliću
                            Car Dušane i Lazare sveti
                            Na njemu su četri slova prava
                            Samo sloga srbina spasava
                            Jedno drugom okrenulo leđa
                            Teško onom ko Srbina vređa
                            Ciknu Nole kao guja ljuta:
                            „Hodi Ture, da ti harač platim!“
                            I udari bekend-paralelu
                            Slete glava s lažnog carinika
                            Pljošte glava baš po šoferšajbni
                            Skoči Nole, sjede za volanom
                            Kliknu Nole kao soko sivi
                            „Volite li đeco brzu vožnju
                            Za krst časni i slobodu zlatnu?“
                            Te obode hitra Ikarbusa
                            Put Zvečana i put Mitrovice
                            Kad je na most mitrovački bio
                            On je gas do daske nagazio
                            Probi Nole betonsku blokadu
                            Kao da je nikad nije bilo
                            Za po sata stiže u Prištinu
                            Kroz ulicu od Bila Klintona
                            Kad spomenik Nole ugledao
                            Forhendom mu glavu odsjekao
                            Sleće glava sa ramena sama
                            I usmrti starog semenkara
                            Al eto ti jada iznenada!
                            Eto otud Rodžer Federera
                            Na ruci mu sat sa brilijantom,
                            U džepu mu sir u celofanu
                            Pe-ha mu je vrijednost neutralna
                            Vadi reket od same platine
                            Na njemu je deset brilijanta
                            Na njemu su slova vatikanska
                            Vatikanska i slova otmanska
                            I logoi Najka i Omege
                            Reket basa nebu pod oblake
                            Dočekuje u bijele ruke
                            Ciknu Rodžer kano guja ljuta
                            „Oj kurviću, Nole Đokoviću,
                            Ja sam ovđe namet nametnuo
                            Da se Srbin turči jal siječe
                            Kolijevku Srpstva da izdade
                            Već čuješ li, Nole Đokoviću
                            Vadi đorde da se opsiječe
                            Hoću s tobom rujno piti vino
                            Ja ću vladat prvi, a ti drugi.“
                            Al besjedi Nole Đokoviću:
                            „Pedereru, Rodžer Federeru,
                            Hodi vamo da megdan dijelimo,
                            Biću prvi a drugi nikada!“
                            Potegoše junačke rekete,
                            jedan drugom juriš učiniše:
                            manu bekend Đokoviću Nole,
                            paralelu Rodžer mu povrati,
                            prebi mu je u tri polovine,
                            pak poteže svog reketa naglo,
                            da udari Nola Đokovića,
                            al’ podbaci svog reketa Nole,
                            i izbi mu reket iz balčaka.
                            Namjeri se junak na junaka,
                            Federere na deli Novaka;
                            niti može da obori Nola,
                            nit’ se dade Rodžer oboriti.
                            Nosiše se ljetni dan do podne:
                            Nola b’jela pjena popanula,
                            Federera b’jela i krvava.
                            Manu Nole noža iz potaje,
                            Te raspori Rodžer Federera
                            Od učkura do grla bijela
                            A kad stade Nole premetati,
                            U Rodžeru tri srca junačka,
                            troja rebra jedna po drugijem;
                            jedno mu se srce umorilo,
                            a drugo se jako razigralo,
                            na trećemu mali Šiptar spava,
                            mali Šiptar,etnički Švajcarac
                            po imenu Džemailj Krasnići,
                            skoči Nole kao sivi soko
                            oslobodi Srblje iz tamnice
                            Bogom brata Endija Mareja
                            Ruke šire, lice se ljube
                            Za junačko pitaju se zdravlje
                            A kad su se podnapili vina
                            Svaki svoga dohvati reketa
                            Da Kosovo srpsko oslobode
                            Učiniše zulum na Evropu
                            Na Vašington juriš načiniše
                            Sa Rusijom Srblje sjediniše
                            Da ih ima trista miliona
                            Učiniše juriš na Tokio
                            C’jelu zemlju krstom prekrstiše
                            Da granice nema za Srbina
                            Do granice same vasione
                            Đe počinje Nebeska Srbija.

                            There's something wrong with me chemically
                            Something wrong with me inherently
                            The wrong mix in the wrong genes
                            I reached the wrong ends by the wrong means
                            It was the wrong plan
                            In the wrong hands
                            With the wrong theory for the wrong man
                            The wrong lies, on the wrong vibes
                            The wrong questions with the wrong replies

                            Comment


                            • #59
                              Svaka cast onome ko procita do kraja

                              Comment


                              • #60
                                Ma gde ces ovo citat, brze ces kinesko pismo naucit'

                                Comment

                                Working...
                                X