Vec polako propadam kroz taj oblacak uzbudjenja i sna i osecaj mi se nimalo ne dopadaSve mi nedostaje,iscekivanje sta ce se desiti na stazi,koga cemo uloviti u padoku i ispred njega,zvuk motora,drustvo.....Ah.....Drustvo je bilo fenomenalno,da sam ih birala svakog ponaosob,nisam sigurna da bi ih uspela tako sklopiti.Ali da krenemo redom.....Kako je napredovala organizacija,nisam se bas mnogo nadala da ce od tog puta nesto biti.Ali kada mi je Srdjan ponudio da idem sa njima,stvarno sam bila jako iznenadjena,to je bio prvi (od mnogih) blagi sok koji sam dozivela.Mislim....Srdjan je za mene (kao i za vecinu nas) kao neko malo bozanstvo,on je neko ko komentarise trke,putuje i razgovara sa nasim herojima i nikako nisam mogla da ga uvrstim u kategoriju obicnih ljudi.Nisam ja imala vremena ni da porazmislim o toj ponudi i kako bi to moglo da izgleda,jer je jedino sto sam zelela bilo da konacno odem na svoju prvu trku.Ali kada sam ih videla tog cetvrtka ujutru i sela u kola sa njima,bilo mi je toliko smesno sto sam uopste imala bilo kakve sumnje i strah.Moja mala druzina je bila fantasticna i nasa mala putesestvija nije mogla bolje da pocne.I ne da smo delili samo kola,nego i sobu,bolje cimere ne biste mogli ni pozeletiNe bi bilo u redu da ne spomenem i grupicu tinejdzera u sobi do nas.Moram da ih pohvalim,jer su kao pravi Valeovi navijaci imali spremnu navijacku kombinaciju za svaki danNa kraju sam i ja dobila jednu majicicu (hvala mazo),pravu rosijevsku,prelepu,a tek sto mirisi mmmmm....Od koga je - drugacija nije ni mogla biti;)Jesu oni veliki navijaci,ali im je glavna zanimacija na stazi bila da jure raznorazne "andjele" i nije prosla lepa devojka,a da se nisu slikali sa njom.A tek ritualno spremanje za setnju....Uzivala sam gledajuci ih,spremali su se kao prave devojkeMa preslatki su bili.I upozorenje svima koji idu van granica nase zemlje,da obavezno vezuju pojas i ako sede pozadi,jedan od njih je to naucio na skuplji nacin.Ako su oni bili najsladji,momci iz Leskovca su svakako bili najhrabriji.Njihovo putovanje od 3 dana je trajalo celih 7 i svaka im cast kako su sve to izdrzaliHurricane i ja smo se siti ispricali na travi ispred padoka,ali nam ni to nije bilo dovoljno (bar meni).Nadam se da cemo imati priliku i da nastavimo taj razgovor.Tu mi se ne uklapa samo jedna stvar....Kako je moguce da jedan tako fin i taaaaako sladak momak kao ti navija za tamo nekog Stonera??Milance....ZASTO??Ugledaj se na drugareEkipica iz Lacarka je ubedljivo najsnalazljivija,sta da vam kazem,moji ljudi.Svake godine placaju sve manje i ne sumnjam da ce ih sledece pustiti besplatnoI pored razmenjenih ohoho porukica da se nadjemo na stazi,nismo se uspeli pronaci,ali smo se zato isto vece,bez ikakvog dogovora sreli,ni manje ni vise nego u centru Brna.Eto....Sada i ja imam ekipicu (i to kakvu) za gledanje trka i to ni manje ni vise nego u komsilukuBracni par iz Leskovca je krenuo u potpunosti opremljen i oni sigurno imaju najbolje slike i snimke,jer su imali pristup i onim delovima gde mi ostali nismo,opet ta snalazljivost i sarmSamo da ih podsetim na koju adresu da posalju taj tako zeljeni cd.Porodica iz Panceva,koja vredno regrutuje mlade navijace,je zasluzna sto cemo sledece godine imati fenomenalan smestaj,u sumi,pored jezera,tik uz stazu.Tu je i jedan od vecih Valeovih navijaca,koji je trku napustio sa punom kesom navijackih rekvizita,odgledao vatromet za koji kaze da je najlepsi koji je do sada video (mi smo ga naravno propustili,zaglavili u kafanici) i koji od Brna do Novog Sada stize za nesto vise od 5 sati??A da porazmislis ti o nekom reliju Slobo?Sve ih pozdravljam i iskreno se nadam da cemo otici na jos neku trku u istom sastavu,jer je provod sa njima bio nezaboravan.Novi putnici su uvek dobrodosli,ali ove ne bih menjala ni za staSamo jos da spomenem i nekoga ko nije bio sa nama,ali je "brinuo" za mene odavde.On je razlog sto meni najdraze slike necete videti,jer su obecane njemu
A moj prvi susret sa motorima je bio caroban,kao u bajci....Prilazili smo stazi kroz sumu za vreme MotoGP treninga i Srdjan i Zoka su otvorili sva cetiri prozora na kolima....Pocela sam da se tresem,a suze su same krenule (i moja mama je pocela da place dok sam jos opisivala kako je to izgledalo)....Taj zvuk mi i dalje odzvanja u usima i taj trenutak sigurno necu zaboraviti dok sam ziva.Nesto najintenzivnije sto sam ikada dozivela.Trebalo mi je vremena da se povratim i Zoki hvala jos jednom sto nije imao duse da me takvu snimi.Jedan od najlepsih trenutaka u mom zivotu,a njih dvojica su ga ucinili takvim,potpuno nestvarnim i zbog toga cu im vecno ostati duzna.Svi znate da obozavam Doktora,ali ono sto sam osetila kada nam se on priblizio na 2 metra,ne moze ni da se poredi sa trenutkom kada sam prvi put cula zvuk njegovog motora.Eto koliko je to bilo jako....Postoji jos samo jedna stvar koja moze da se uporedi,a to je bilo na pocetku trke MotoGP klase,dok prvih nekoliko krugova idu svi jedan za drugim.To je kao najlepsa eksplozija zvuka koju mozete da zamislite,a kraja joj nema.Kada smo vec kod zvuka,ovo morate da znate,svi motori zvuce,ali neki zvuce malo vise.Honda je skroz savrsena,savrsena brzina,savrsen zvuk,kao najsavrsenija pesma,a Dukati....Kada on prodje gromovi udaraju,zemlja puca.Njega biste prepoznali i medju hiljadu motora.I taman kada sam se malo oporavila od soka,Srdjan je nastavio da izvlaci iznenadjenja iz rukava.Dao mi je kartu za koju sam ocekivala da je za neko brdasce,medjutim to je bila najbolja moguca karta,za T2 tribinu,tacno preko puta garaza.Da li je moguce??Istog momenta sam odjurila da pronadjem svoje mesto.Ako mislite da je tu iznenadjenjima kraj - prevarili ste se.Srdjan je pravi pravcati dzentlmen,i iako je rekao da diskriminacije nema,ja sam kao devojka imala svaku mogucu privilegiju.A sta je tek za vas pripremio.Nikada ne biste pogodili.Ono sto nije poslo za rukom nikome,pa cak ni najvecima,jeste njima dvojici.Carobnjaci....Ali tu nije kraj ni mojim suzama....Ulazak u padok po prvi put....Znate one trenutke u zivotu kada osetite samo srecu,nista drugo samo 100% cistu srecu?Tako sam se osecala kada sam zakoracila u taj cuveni padok.Ne znam kako sam izgledala,ali mora da je bilo strasno,jer se Djuzepe sazalio na mene i on i Srdjan su mi spremili specijalno iznenadjenje.Tanananaaaa.....Odveli su me u prostoriju gde stoji pehar.A kako je samo lep.....Nisam neki vernik,ali sam se tada pomolila da se Doktorovo ime nadje na bar jos jednoj plocici.Onda je krenula jurnjava za vozacima,pa ko je koga uspeo da ulovi.Saznala sam i da je hospitaliti,koji izgleda kao svemirski brod,Dukati nasledio od Ferarija,nije moralo mnogo da se prepravlja,boje su im iste.Kada se i ta luda setnja (koju su nam inace maksimalno produzili) zavrsila,dobila sam priliku da odem u jos jednu.To je jedan od retkih trenutaka kada sam bila srecna sto sam zensko.Sve je moglo.....Tu me je Djuzepe uveo u Lorencov hospitaliti dok je ovaj pricao sa novim MotoGP nadama.Jeste da sam bila na vratima,ali bar sam zakoracila u to Zizelino "carstvo".Mnogo sam gresna,ali sam svake sekunde zavidila svima koji su imali bilo kakve veze sa ovim moto cirkusom,a ponajvise ljudima iz Dorne koji definitivno imaju posao iz sna,a obavljaju ga na najbolji moguci nacin,toliko su fini i ljubazni i izasli su nam u susret u svim mogucim i nemogucim stvarima.Kada bih mogla da budem deo (pa makar i onaj najmanji) svega toga,to bi bilo ostvarenje svih mojih snova.Eh........Ali jedan san je ipak ispunjen i za to mogu da zahvalim Srdjanu i Zoki (i naravno SportKlubu koji je napravio pravi potez kada ih je izabrao),Dorni i njenim najboljim predstavnicima,Dzulijet (preslatkoj Engleskinji koja mi je priznala da obozava Rosija) i Djuzepeu (Sicilijancu koji izgleda tako da ti se zavrti u glavi).Nadam se da ce Inter brzo prezaliti sto je izgubio jednu navijacicu,od pre nekoliko dana navijam za Palermo (i nisam jedina u ekipi).Da sam mogla da biram koga da povedem kuci (pa sta,mastarenje nije zabranjeno),od vozaca do direktora i gazda,to bi bez razmisljanja bio on (i plavojka iz Rosijeve svite).I kada sam pomislila da je zabavi kraj - ona je tek pocinjala.Strazarenje ispred padoka i vrebanje kada ce neki vozac da projuri na skuteru,a onda cika,vriska,svi na njega.Sto mi se to svidelo....Odlicno bi mi lezala uloga progoniteljke MotoGP vozaca,nisam ni slutila da se tako dobro u tome snalazimPosto smo dosta njih sreli,mogu da vam kazem da su mnogo sladji i izgledaju mnogo neznije uzivo.Ben je i vise nego sladak,meni je on i inace jedan od najboljih frajera tamo,a uzivo je wau....A Niki....hahhahaahah pa znate da sam zaljubljena u njega,jednako opasno izgleda uzivo kao i na slikama.Toni Elias je bas simpatican i tako sitan.Janone je urnebesan kako god okrenes.Mali Abraham me je odusevio,i izgledom i ponasanjem.Lepo vaspitan,ljubazan,uvek nasmejan,ma pravi domacin.Doviciozo izgleda sav nekako izgubljen,ali ga vise necu nazivati gospodjicom,obecavam.Ma svi su divni,osim Lorenca,on je stvarno jednako odvratan i uzivo.Nemojte me napadati za rec,ali ne znam koju da upotrebim da bi zvucalo blaze.Jedini koji nije hteo da stane i umalo da nije pogazio ljude i decu koja su mu prilazila.Najgori je od svih,mada mu konkurencija i nije bila neka (Stonera nisam videla).U nedelju je ponovo bilo plakanja i to zato sto je gorepomenuta grupa tinejdzera uspela i da dodirne Rosija,a ja sam to propustilaIspadne da sam najlepse dane zivota preplakala,a smesno je zbog toga sto ja normalno uopste ne placem (ma kako to zvucalo),osim kada Fedor izgubi.Svi imamo svoje slabostiA hit dana je bila nasa Ancica.Pokusajte da zamislite.....Nedelja,glavna tribina,MotoGP trka,a nasa lepa Ana sedi i opusteno cita knjigu.Neopisivo....Posle trke sam bila tako prazna i tuzna,sve dok me pcela nije ubola.Ne secam se da mi se to ikada desilo i nisam znala ni da li sam alergicna.A tako sam zelela da jesam,samo sam gledala na sat i razmisljala kako osiguranje imam,hitna pomoc je tu,nista mi nece biti,ali ce se mozda Rosi sazaliti i doci da me obidje.Znam da bi posle ovoga trebalo da se zabrinem za sebe (i moja mama je to rekla)Desilo se tu jos mnoooogo prelepih stvari,ali ne mogu sad bas sve da vam odamAko savrsenstvo i ne postoji (a ja nepopravljivo verujem da postoji),onda je ovih nekoliko dana bilo nesto njemu najpribliznije.I koliko sam sretna sto sam sve to dozivela,toliko sam i tuzna,jer se bojim da mi vise nista nece moci nadmasiti ovu moju prvu trku.
Da vam kazem nesto i o Rosimaniji,koja je i mene ostavila bez teksta.Svi znamo koliko je Rosi obozavan,ali kako to izgleda u stvarnosti,e to nisam ni ja znala.Gde god se okrenete - sve je zuto,od 80 hiljada ljudi,81 hiljada navija za Rosija,da ne poverujes.U centru Brna postavljena bina,a na njoj Doktorov Dukati,okolo standovi svi u znaku broja 46.Na stazi isto stanje,osim par standova,svi ostali su za Valeove navijace.Brdasca se zute,tribine sve u jednoj boji.Fotoreporteri vrebaju ispred njegove garaze,prati mu se svaki korak,a ispred prikolice gomile navijaca koji skandiraju i cekaju samo da ga vide.Kada sam sve to videla,morala sam da promenim misljenje o ostalim vozacima.Od sada,od mene zasluzuju posebnu vrstu postovanja svi oni,a pogotovo Lorenco i Stoner.Treba izdrzati sve to,a onda jos i da pobedite u trci i krenete da pozdravljate zute tribine.Da vas jure ljudi da se slikaju sa vama i traze vam autogram,a svi do jednog nose majice i kackete sa brojem 46.I tako iz trke u trku.....Po prvi put sam osetila strah i zapitala se sta ce se desiti sa MotoGP-jem kada Rosi zavrsi karijeru?O tome ne zelim ni da razmisljam i samo se nadam da se to nece desiti jos dugo.....Jer on je fenomen i bez njega vise nista nece biti isto.On je odavno prestao da bude samo neko za koga se navija,on se obozavaI vise uopste nije vazno da li ce zavrsiti poslednji,ne mora osvojiti vise nijednu titulu,on ostaje sinonim za moto-sport.To sto je on napravio od svog imena,bojim se da vise nikome nece poci za rukom.Pa i da se pojavi neko ko bi podsecao na njega,za sve ce on biti samo neki "novi Rosi".Koja sam ja srecnica sto zivim u vremenu u kom i on zivi....
A Brno.....Mnogo sladak gradic,za nas pomalo neobican,ali cist i jako lepo uredjen.Samo nekako mrtav,osim u strogom centru,ljude retko srecete.Iz mog iskustva bih rekla da su ljudi tamo opusteni i ljubazni i nigde ne zure.I slabo pricaju engleski,probajte na srpskomA probala sam i to cuveno cesko pivo i kobasicu,jedan gutljaj (mnogo je gorko) i jedan zalogaj (i to se racuna) i nista mi se nije svideloAnci i ja smo plakale za nasom rostiljskom kobasicom....
Posle svega,ne bih pitala za cenu,samo da mogu da se probudim i da je ponovo taj cetvrtak i da jos jednom sve to prozivim....Ne bih promenila ni najmanju sitnicu....
A moj prvi susret sa motorima je bio caroban,kao u bajci....Prilazili smo stazi kroz sumu za vreme MotoGP treninga i Srdjan i Zoka su otvorili sva cetiri prozora na kolima....Pocela sam da se tresem,a suze su same krenule (i moja mama je pocela da place dok sam jos opisivala kako je to izgledalo)....Taj zvuk mi i dalje odzvanja u usima i taj trenutak sigurno necu zaboraviti dok sam ziva.Nesto najintenzivnije sto sam ikada dozivela.Trebalo mi je vremena da se povratim i Zoki hvala jos jednom sto nije imao duse da me takvu snimi.Jedan od najlepsih trenutaka u mom zivotu,a njih dvojica su ga ucinili takvim,potpuno nestvarnim i zbog toga cu im vecno ostati duzna.Svi znate da obozavam Doktora,ali ono sto sam osetila kada nam se on priblizio na 2 metra,ne moze ni da se poredi sa trenutkom kada sam prvi put cula zvuk njegovog motora.Eto koliko je to bilo jako....Postoji jos samo jedna stvar koja moze da se uporedi,a to je bilo na pocetku trke MotoGP klase,dok prvih nekoliko krugova idu svi jedan za drugim.To je kao najlepsa eksplozija zvuka koju mozete da zamislite,a kraja joj nema.Kada smo vec kod zvuka,ovo morate da znate,svi motori zvuce,ali neki zvuce malo vise.Honda je skroz savrsena,savrsena brzina,savrsen zvuk,kao najsavrsenija pesma,a Dukati....Kada on prodje gromovi udaraju,zemlja puca.Njega biste prepoznali i medju hiljadu motora.I taman kada sam se malo oporavila od soka,Srdjan je nastavio da izvlaci iznenadjenja iz rukava.Dao mi je kartu za koju sam ocekivala da je za neko brdasce,medjutim to je bila najbolja moguca karta,za T2 tribinu,tacno preko puta garaza.Da li je moguce??Istog momenta sam odjurila da pronadjem svoje mesto.Ako mislite da je tu iznenadjenjima kraj - prevarili ste se.Srdjan je pravi pravcati dzentlmen,i iako je rekao da diskriminacije nema,ja sam kao devojka imala svaku mogucu privilegiju.A sta je tek za vas pripremio.Nikada ne biste pogodili.Ono sto nije poslo za rukom nikome,pa cak ni najvecima,jeste njima dvojici.Carobnjaci....Ali tu nije kraj ni mojim suzama....Ulazak u padok po prvi put....Znate one trenutke u zivotu kada osetite samo srecu,nista drugo samo 100% cistu srecu?Tako sam se osecala kada sam zakoracila u taj cuveni padok.Ne znam kako sam izgledala,ali mora da je bilo strasno,jer se Djuzepe sazalio na mene i on i Srdjan su mi spremili specijalno iznenadjenje.Tanananaaaa.....Odveli su me u prostoriju gde stoji pehar.A kako je samo lep.....Nisam neki vernik,ali sam se tada pomolila da se Doktorovo ime nadje na bar jos jednoj plocici.Onda je krenula jurnjava za vozacima,pa ko je koga uspeo da ulovi.Saznala sam i da je hospitaliti,koji izgleda kao svemirski brod,Dukati nasledio od Ferarija,nije moralo mnogo da se prepravlja,boje su im iste.Kada se i ta luda setnja (koju su nam inace maksimalno produzili) zavrsila,dobila sam priliku da odem u jos jednu.To je jedan od retkih trenutaka kada sam bila srecna sto sam zensko.Sve je moglo.....Tu me je Djuzepe uveo u Lorencov hospitaliti dok je ovaj pricao sa novim MotoGP nadama.Jeste da sam bila na vratima,ali bar sam zakoracila u to Zizelino "carstvo".Mnogo sam gresna,ali sam svake sekunde zavidila svima koji su imali bilo kakve veze sa ovim moto cirkusom,a ponajvise ljudima iz Dorne koji definitivno imaju posao iz sna,a obavljaju ga na najbolji moguci nacin,toliko su fini i ljubazni i izasli su nam u susret u svim mogucim i nemogucim stvarima.Kada bih mogla da budem deo (pa makar i onaj najmanji) svega toga,to bi bilo ostvarenje svih mojih snova.Eh........Ali jedan san je ipak ispunjen i za to mogu da zahvalim Srdjanu i Zoki (i naravno SportKlubu koji je napravio pravi potez kada ih je izabrao),Dorni i njenim najboljim predstavnicima,Dzulijet (preslatkoj Engleskinji koja mi je priznala da obozava Rosija) i Djuzepeu (Sicilijancu koji izgleda tako da ti se zavrti u glavi).Nadam se da ce Inter brzo prezaliti sto je izgubio jednu navijacicu,od pre nekoliko dana navijam za Palermo (i nisam jedina u ekipi).Da sam mogla da biram koga da povedem kuci (pa sta,mastarenje nije zabranjeno),od vozaca do direktora i gazda,to bi bez razmisljanja bio on (i plavojka iz Rosijeve svite).I kada sam pomislila da je zabavi kraj - ona je tek pocinjala.Strazarenje ispred padoka i vrebanje kada ce neki vozac da projuri na skuteru,a onda cika,vriska,svi na njega.Sto mi se to svidelo....Odlicno bi mi lezala uloga progoniteljke MotoGP vozaca,nisam ni slutila da se tako dobro u tome snalazimPosto smo dosta njih sreli,mogu da vam kazem da su mnogo sladji i izgledaju mnogo neznije uzivo.Ben je i vise nego sladak,meni je on i inace jedan od najboljih frajera tamo,a uzivo je wau....A Niki....hahhahaahah pa znate da sam zaljubljena u njega,jednako opasno izgleda uzivo kao i na slikama.Toni Elias je bas simpatican i tako sitan.Janone je urnebesan kako god okrenes.Mali Abraham me je odusevio,i izgledom i ponasanjem.Lepo vaspitan,ljubazan,uvek nasmejan,ma pravi domacin.Doviciozo izgleda sav nekako izgubljen,ali ga vise necu nazivati gospodjicom,obecavam.Ma svi su divni,osim Lorenca,on je stvarno jednako odvratan i uzivo.Nemojte me napadati za rec,ali ne znam koju da upotrebim da bi zvucalo blaze.Jedini koji nije hteo da stane i umalo da nije pogazio ljude i decu koja su mu prilazila.Najgori je od svih,mada mu konkurencija i nije bila neka (Stonera nisam videla).U nedelju je ponovo bilo plakanja i to zato sto je gorepomenuta grupa tinejdzera uspela i da dodirne Rosija,a ja sam to propustilaIspadne da sam najlepse dane zivota preplakala,a smesno je zbog toga sto ja normalno uopste ne placem (ma kako to zvucalo),osim kada Fedor izgubi.Svi imamo svoje slabostiA hit dana je bila nasa Ancica.Pokusajte da zamislite.....Nedelja,glavna tribina,MotoGP trka,a nasa lepa Ana sedi i opusteno cita knjigu.Neopisivo....Posle trke sam bila tako prazna i tuzna,sve dok me pcela nije ubola.Ne secam se da mi se to ikada desilo i nisam znala ni da li sam alergicna.A tako sam zelela da jesam,samo sam gledala na sat i razmisljala kako osiguranje imam,hitna pomoc je tu,nista mi nece biti,ali ce se mozda Rosi sazaliti i doci da me obidje.Znam da bi posle ovoga trebalo da se zabrinem za sebe (i moja mama je to rekla)Desilo se tu jos mnoooogo prelepih stvari,ali ne mogu sad bas sve da vam odamAko savrsenstvo i ne postoji (a ja nepopravljivo verujem da postoji),onda je ovih nekoliko dana bilo nesto njemu najpribliznije.I koliko sam sretna sto sam sve to dozivela,toliko sam i tuzna,jer se bojim da mi vise nista nece moci nadmasiti ovu moju prvu trku.
Da vam kazem nesto i o Rosimaniji,koja je i mene ostavila bez teksta.Svi znamo koliko je Rosi obozavan,ali kako to izgleda u stvarnosti,e to nisam ni ja znala.Gde god se okrenete - sve je zuto,od 80 hiljada ljudi,81 hiljada navija za Rosija,da ne poverujes.U centru Brna postavljena bina,a na njoj Doktorov Dukati,okolo standovi svi u znaku broja 46.Na stazi isto stanje,osim par standova,svi ostali su za Valeove navijace.Brdasca se zute,tribine sve u jednoj boji.Fotoreporteri vrebaju ispred njegove garaze,prati mu se svaki korak,a ispred prikolice gomile navijaca koji skandiraju i cekaju samo da ga vide.Kada sam sve to videla,morala sam da promenim misljenje o ostalim vozacima.Od sada,od mene zasluzuju posebnu vrstu postovanja svi oni,a pogotovo Lorenco i Stoner.Treba izdrzati sve to,a onda jos i da pobedite u trci i krenete da pozdravljate zute tribine.Da vas jure ljudi da se slikaju sa vama i traze vam autogram,a svi do jednog nose majice i kackete sa brojem 46.I tako iz trke u trku.....Po prvi put sam osetila strah i zapitala se sta ce se desiti sa MotoGP-jem kada Rosi zavrsi karijeru?O tome ne zelim ni da razmisljam i samo se nadam da se to nece desiti jos dugo.....Jer on je fenomen i bez njega vise nista nece biti isto.On je odavno prestao da bude samo neko za koga se navija,on se obozavaI vise uopste nije vazno da li ce zavrsiti poslednji,ne mora osvojiti vise nijednu titulu,on ostaje sinonim za moto-sport.To sto je on napravio od svog imena,bojim se da vise nikome nece poci za rukom.Pa i da se pojavi neko ko bi podsecao na njega,za sve ce on biti samo neki "novi Rosi".Koja sam ja srecnica sto zivim u vremenu u kom i on zivi....
A Brno.....Mnogo sladak gradic,za nas pomalo neobican,ali cist i jako lepo uredjen.Samo nekako mrtav,osim u strogom centru,ljude retko srecete.Iz mog iskustva bih rekla da su ljudi tamo opusteni i ljubazni i nigde ne zure.I slabo pricaju engleski,probajte na srpskomA probala sam i to cuveno cesko pivo i kobasicu,jedan gutljaj (mnogo je gorko) i jedan zalogaj (i to se racuna) i nista mi se nije svideloAnci i ja smo plakale za nasom rostiljskom kobasicom....
Posle svega,ne bih pitala za cenu,samo da mogu da se probudim i da je ponovo taj cetvrtak i da jos jednom sve to prozivim....Ne bih promenila ni najmanju sitnicu....
Comment