PDA

Pogledati punu verziju : Shaquille O'Neal



D-Wade
05.06.2011, 17:39
Ime:Shaquille Rashaun O'Neal
Visina: 7 ft 1 (2.16 m)
Tezina: 325 pounds (147 kg)
Nadimci:Shaq,The Big Fella,Big Cactus,The Big Diesel,Man of Steel,Big Aristotel,Superman
Nagrade i dostignuca:
4x NBA prvak (2000.-2002., 2006.)
15x NBA All-Star (1993.-1998., 2000.-2007., 2009.)
1x NBA Najkorisniji igrač 2000.
3x Najkorisniji igrač NBA finala (2000.-2002.)
3x Najkorisniji igrač NBA All-Star utakmice (2000., 2004., 2009.)
NBA Novak godine 1993.
All-Rookie prva petorka 1993.
8x All-NBA prva petorka (1998., 2000.-2006.)
2x All-NBA druga petorka (1995., 1999.)
4x All-NBA treća petorka (1994., 1996., 1997., 2009.)
3x All-Defensive druga petorka (2000., 2001., 2003.)
2x Najbolji strijelac lige (1995., 2000.)
50 najvećih igrača u istoriji NBA

Srednja skola: Pohađao je srednju školu Robert G. Cole High School. Odveo je ekipu do 68-1 omjera te je na četvrtoj godini srednje škole odveo do titule državnog prvaka. Na putu do tog priznanja O'Neal je sakupivši 791 skok postavio državni rekord kojeg još niko nije oborio.
College:Nakon srednje škole O'Neal se odlučio pohađati college Louisiana State. Tokom vremena provedenog na college-u, O'Neal je dobio mnoge nagrade. Dva puta izabran je u All-American ekipu te je dva puta osvojio nagradu "SEC" za najboljeg igrača godine. O'Neal također drži NCAA rekord po broju blokiranih šuteva u jednoj utakmici sa 17 blokada. 2000. godine vratio se na college kako bi završio fakultet i diplomirao.
NBA Karijera:
Orlando Magic:


http://1.bp.blogspot.com/-4C3FJIT2uzw/TeheFNXKanI/AAAAAAAAAao/cJ-2dRStIbg/s320/photo1.jpg

Izabran je kao prvi izbor NBA drafta 1992. od strane Orlando Magica. Prije odlaska u Orlando, O'Neal je proveo nekoliko dana u Los Angelesu u društvu Magica Johnsona. U svojoj rookie sezoni O'Neal je pomogao ekipi da ostvari 20 pobjeda više nego prethodne sezone te je prosečno postizao 23.4 poena i 13.9 skokova. Na kraju sezone, O'Neal je dobio nagradu za rookie-a godine. U svojoj drugoj sezoni u dresu Magica, O'Neal je prosječno postizao 29.3 poena i 13.2 skokova uz šut iz igre od 60% te je sa Anferneem Hardawayom odveo Magice do prvog doigravanja u istoriji franšize. U prvom krugu doigravanja susreli su se s Indiana Pacersima koji su ih s lakoćom svladali rezultatom 3-0. 20. novembra 1993. u utakmici s New Jersey Netsima, O'Neal je ostvario svoj prvi triple-double učinak postigavši 24 poena, 28 skokova i 15 blokada. Na kraju sezone izabran je u All-NBA treću petorku.
U sezoni 1994./95. O'Neal je prosječno postizao 29.3 poena i 11.4 skokova te je izabran na svoju treću uzastopnu All-Star utakmicu. Magic je sezonu završio sa 57 pobeda te su u doigravanju pobedili Boston Celticse, Chicago Bullse i Indiana Pacerse. U NBA finalu susreli su se s Houston Rocketsima koji su ih s lakoćom svladali rezultatom 4-0. Na kraju sezone O'Neal je izabran u All-NBA drugu petorku te je završio drugi u poretku za najkorisnijeg igrača lige. Većinu iduće sezone O'Neal je bio povređen i propustio je čak 28 utakmica regularnog dela te je prosječno postizao 26.6 poena i 11 skokova. Odveo je Magic do omjera 60-22 te je izabran u All-NBA treću petorku i na svoju četvrtu All-Star utakmicu. U finalu Istoka Magic se susreo s jakim Bullsima koji su ih s lakoćom svladali 4-0. Posle te sezone O'Neal je postao slobodan igrač.
Los Angeles Lakers:


http://images.webgiftr.com/v0/127573752222/a685cc3f158740ffaa6039b6d288dd44

Nakon Olimpijskih igara u Atlanti 1996., generalni menadžer Los Angeles Lakersa, Jerry West, objavio je da je O'Neal novo pojačanje njihove ekipe. Nekoliko dana kasnije O'Neal je potpisao sedmogodišnji ugovor vredan 121 milion dolara i službeno postao član Los Angeles Lakersa. Do početka sezone 1996./97. još neka zvučna pojačanja došla su u Lakerse od kojih je i Robert Horry te je ova ekipa sezonu završila s omjerom 56-26. U polufinalu doigravanja susreli su se s Utah Jazzom koji su ih svladali rezultatom 4-1. Iduće sezone Lakersi su bili još bolji te su ostvarili omjer 61-21. U finalu zapadne konferencije ponovno su se susreli s Jazzerima koji su ih pobijedili u četiri utakmice i ušli u NBA finale. U sezoni 1998./99. Lakersi su uz San Antonio Spurse postali glavni kandidati za naslov. Lakersi su obavili važnu zamjenu kojom su svog dugogodišnjeg playmakera Nicka Van Exela menjali u Denver Nuggetse za sjajnog šutera Glena Ricea. Tadašnji trener je otpušten te je to mesto do kraja sezone preuzeo Kurt Rambis. U polufinalu doigravanja susreli su se sa San Antonio Spursima. Međutim Lakersi nisu pružili veći otpor te su ih Spursi s lakoćom pobedili 4-0 i kasnije osvojili svoj prvi NBA naslov.
1999. godine, ekipu preuzima proslavljeni trener Phil Jackson i sve stvari kreću na bolje. U sezoni 1999./00. O'Neal je prosječno postizao 29.7 poena i 13.6 skokova te je bio najbolji strelac lige. Pod vodstvom Phila Jacksona O'Neal je znatno popravio svoju igru u odbrani, a Lakersi su sezonu završili s omjerom 67-15 i prvim mestom na Zapadu. Lakersi su s lakoćom prošli kroz doigravanje i ostvarili NBA finale. U NBA finalu savladali su Indiana Pacerse rezultatom 4-2, a O'Neal je na kraju osvojio nagradu za najkorisnijeg igrača lige i za najkorisnijeg igrača NBA finala.Te sezone po prvi puta je izabran u All-Defensive Team. Iduće dve sezone Lakersi su osvojili oba puta NBA naslov, a O'Neal je još dva puta osvojio nagradu za najkorisnijeg igrača NBA finala. U januaru 2002., tokom utakmice s Bullsima, O'Neal je sudjelovao u tučnjavi gdje je udario Brada Millera. Nekoliko dana kasnije uprava NBA lige donela je odluku te je O'Neal suspendovan na tri utakmice i morao je platiti kaznu u visini od 15 hiljada dolara.
Nakon 5. mesta na Zapadu i poraza u polufinalu doigravanja od Spursa, Lakersi su u leto 2003. doveli dva sjajna veterana, Karla Malonea i Garya Paytona. Time su Lakersi postali glavni kandidati za naslov. Na početku sezone 2003./04., s dvije preostale godine ugovora, O'Neal je zatražio produženje ugovora uz puno veću godišnju platu. Upravu kluba zabrinjavao je odnos na relaciji O'Neal-Bryant koji je postajao sve problematičniji. Te sezone Bryant je imao opciju postati slobodan igrač, te su i uprava i navijači takođe bili zabrinuti jer su vjerovali da Bryant neće ostati u Lakersima u O'Nealovoj seni. Nakon poraza u NBA finalu od Detroit Pistonsa, O'Neal se sukobio s upravom kluba te je zatražio trade. Vlasnik Mavericksa, Mark Cuban, bio je vrlo zainteresovan za dovođenje O'Neala, ali su Lakersi tražili Dirka Nowitzkog, na što ovaj nije pristao te je posao s Dallasom propao. Međutim tu se pojavio Miami sa svojom ponudom koja je odgovarala Lakersima te je zamjena obavljena.
Miami Heat:


http://www.missxpose.com/wp-content/uploads/2008/01/shaq.jpg

14. jula 2004. O'Neal je mijenjan u Miami Heat u zamjenu za Carona Butlera, Lamara Odoma, Briana Granta i budući izbor prvog kruga drafta. Nakon potpisivanja ugovora, O'Neal je uzeo broj 32, kojeg je nosio dok je igrao za Orlando. Na press konferenciji, O'Neal je navijačima Miamia obećao osvajanje NBA naslova te je priznao da je glavni razlog njegovog dolaska u Miami bilo igranje s, mladom nadolazećom zvezdom, Dwyaneom Wadeom. U prvoj sezoni u dresu Miamia, O'Neal je prosječno postizao 22.9 poena i 10.2 skokova te je ostvario dvanaesti nastup na All-Star utakmici te je izabran u All-NBA prvu petorku. O'Neal je odveo ekipu do najboljeg omjera na Istoku i finala Istočne konferencije gdje su se susreli s Detroit Pistonsima. To je bio dvoboj sjajnih centara, Bena Wallacea i Shaquillea O'Neal, ali je na kraju bio bolji Wallace te je odveo svoju ekipu do NBA finala. Na kraju sezone, O'Neal je bio drugi u poretku za najkorisnijeg igrača lige, iza Steve Nasha, a to glasovanje proglašeno je jednim od najizjednačenijih u istoriji NBA lige.
U avgustu 2005. O'Neal je potpisao produzenje ugovora na pet godina u vrednosti od 100 miliona dolara, čime bi godišnje zarađivao točno 20 miliona dolara. Neki kritičari su izjavili da O'Neal zaslužuje više od "samo" 20 miliona dolara na godinu. U sezoni 2005./06. O'Neal je povredio desni zglob te je propustio 18 utakmica regularnog dela. Odmah nakon nekoliko dana trener Miamia, Pat Riley, našao se na meti žestokih kritika. Glavna zamerka mu je bila ta što O'Nealu nije davao previše prostora te ga je prisilio da ulazi s klupe čime su O'Nealu znatno pale statističke brojke. Međutim to je bila taktika koja se kasnije pokazala sjajnom, budući da je Riley čuvao O'Neala za doigravanje kako bi bio svež i spreman. O'Neal se potom oglasio i stao u trenerovu odbranu te je izjavio:„ Statistike mi nisu nimalo važne, važne su mi pobede. Ako ne postignem niti jedan poen, a pobedimo biti ću srećan, a ako postignem 50 ili 60 poena i izgubimo, naravno da ću biti ljut i nesrećan. Zbog toga samo želim osvojiti naslov, a ako budem imao niži prosjek nego pre to će svejedno biti sjajna sezona za mene. Te sezone Miami je imao samo 50% učinkovitosti budući da su igrali bez O'Neala u startnoj petorci. 11. aprila 2006. O'Neal je u utakmici s Toronto Raptorsima ostvario drugi triple-double u karijeri postigavši 15 poena, 11 skokova i 10 asistencija. Te iste sezone predvodio je ligu u procentu šuta iz igre te je time postao drugi igrač (prvi je Wilt Chamberlain) u istoriji NBA lige koji je predvodio ligu čak devet puta u toj kategoriji.
U finalu Istočne konferencije drugoplasirani Miami savladao je prvoplasirane Detroit Pistonse rezultatom 4-2, te im time vratio za poraz prethodne sezone. U NBA finalu susreli su se s Dallas Mavericksima koje je predvodio sjajni Dirk Nowitzki. Nakon prve dvije utakmice, Miami je izgledao izgubljeno budući da je gubio u seriji 2-0. Međutim onda na scenu stupa Dwyane Wade koji svojim sjajnim igrama donosi pobedu Miamiu u iduće četiri utakmice i prvi NBA naslov u istoriji franšize. Poslije šeste utakmice Wade je zasluženo proglašen najkorisnijim igračem NBA finala. Unatoč tome što je postizao manje poena nego u regularnom dijelu, O'Neal je bio od velike pomoći svojim saigračima te je osvojio svoj četvrti NBA prsten u sedam godina. O'Neal je ispunio obećanje, a tokom ceremonijske proslave O'Neal je izjavio:„ Vidimo se ovde i iduće godine!“
U sezoni 2006./07. O'Neal je propustio više od 30 utakmica u regularnom dijelu zbog ozljede desnog koljena. Miami se mučio s tim izostankom, ali nakon O'Nealovog povratka, Miami je pobedio u idućih sedam od osam utakmica. Međutim tu nije bio kraj nevoljama za Miami jer je Dwyane Wade povredio rame te je bio odsutan do kraja sezone. Time je O'Neal postao glavni vođa ekipe te se suočio sa brojnim kritikama kako je on star da bi odveo ekipu u doigravanje i sl. Ipak O'Neal nije odustajao te je ekipi osigurao doigravanje pobedom nad Cleveland Cavaliersima 5. aprila 2007. godine. U doigravanju susreli su se s Bullsima i unatoč tome što je O'Neal pružao dobre igre nije uspeo svojom dominacijom u reketu doneti pobedu i prolaz u drugi krug te su ih Bullsi savladali rezultatom 4-0. To je bilo prvi puta u posljednjih deset godina da O'Neal nije uspeo proći u drugi krug doigravanja.Te iste sezone O'Neal je dostigao brojku od 25 hiljada poena čime je postao 14. igrač na listii najboljih strelaca. Unatoč ovom sjajnom dostignuću O'Neal je po prvi puta u karijeri imao prosek ispod 20 poena po utakmici.
U sezoni 2007./08. O'Neal je prosečno postizao 14.2 poena i 7.8 skokova te nije igrao sjajno. Često je radio prekršaje te je čak četiri utakmice zaredom bio isključen iz igre zbog šest ličnih grešaka, a upravo te sezone O'Neal je prekinuo niz od 14 uzastopnih All-Star nastupa budući da nije igrao sjajno te nije bio izabran ni kao starter ni kao zamena. Posle te sezone počelo se nagađati oko O'Nealovog odlaska iz Miamia što se nekoliko meseci kasnije i ostvarilo.

D-Wade
05.06.2011, 17:55
Phoenix Suns:


http://www.bestweekever.tv/bwe/images/2008/08/shaq.jpg

U februaru 2008. O'Neal je menjan u Phoenix Sunse u zamenu za Shawna Mariona i Marcusa Banksa.Svoj debi u dresu Sunsa, O'Neal je ostvario 20. februara 2008. u utakmici s Los Angeles Lakersima. O'Neal je postigao 15 poena i imao 9 skokova, ali su ipak Lakersi odneli pobedu rezultatom 130:124. O'Neal je posle utakmice izjavio da je on glavni krivac za poraz, budući da se još nije snašao u novom klubu. Međutim u 28 preostalih utakmica regularnog dela, O'Neal je prosečno postizao samo 12.9 poena i 10.6 skokova te su Sunsi nekako uspeli osigurati doigravanje. U prvom krugu doigravanja susreli su se sa San Antonio Spursima koji su ih savladali u pet utakmica, a O'Neal je tokom te serije bio na proseku od 15.2 poena, 9.6 skokova i 1 asistencije po utakmici.
U sezoni 2008./09. O'Neal je igrao sjajno. U prvih 41 utakmicu O'Neal je imao prosek od 18 poena, 9 skokova i 1.6 blokada. Ponovno je ostvario nastup na All-Star utakmici te je s Kobeom Bryantom podelio nagradu za najkorisnijeg igrača NBA All-Star utakmice. 27. februara 2009. O'Neal je u utakmici s Toronto Raptorsima postigao neverovatnih 45 poena te je sakupio 11 skokova. To je bila njegova 49. utakmica u karijeri s postignutih 40+ poena te je sezonu završio s najboljim postotkom slobodnih bacanja u karijeri od 63%. Međutim Sunsi ipak nisu ostvarili doigravanje te je to bilo po prvi puta nakon rookie sezone da O'Neal nije nastupio u doigravanju.

Cleveland Cavaliers:


http://rellzhouse.webs.com/news_shaq-in-cleveland-1.jpg.jpeg

24. juna 2009. O'Neal je menjan u Cleveland Cavalierse za Bena Wallacea, Sašu Pavlovića, izbor drugog kruga NBA drafta 2010. i 500 hiljada dolara. O'Neal je potpisao jednogodišnji ugovor vredan 21 milion dolara te je nakon potpisivanja uzeo broj 33 koji je nosio u srednjoj školi i na college-u. U prvoj predsezonskoj utakmici, Cavaliersi su igrali protiv Charlotte Bobcatsa, a O'Neal je u svom debiju u dresu Cavsa, za 15 minuta u igri postigao 6 poena, 3 skoka i blokadu.U drugoj predsezonskoj utakmici, Cavaliersi su ponovno igrali sa Charlotte Bobcatsima, a O'Neal je za 18 minuta u igri ostvario 12 poena i 4 skoka. U još jednoj predsezonskoj utakmici, Cavaliersi su igrali sa San Antonio Spursima, a O'Neal je postigao 8 poena i 13 skokova uz slab šut iz igre od samo 27%.

Boston Celtics


http://multimedia.heraldinteractive.com/images/20100811/75afc8_Shaq_08112010.jpg

4. avgusta 2010. O'Neal je potpisao dvogodišnji ugovor vredan 2,8 miliona dolara za ekipu Boston Celticsa. Šest dana kasnije, O'Neal je službeno predstavljen kao novo pojačanje te je uzeo broj 36.

1. juna 2011. godine, O'Neal je objavio da se povlači iz kosarke. 3. juna je odrzao pres konferenciju kako bi i zvanicno objavio da prestaje sa profesionalnim bavljenjem kosarke.


http://www.youtube.com/watch?v=Sqc51nFsZs8

http://www.youtube.com/watch?v=xzCVm4OXOS4

http://www.youtube.com/watch?v=sUE_0LRxtpU

Ricma
05.06.2011, 18:25
Nikad ga nisam voleo, al NBA nece biti isti bez njega.



http://www.youtube.com/watch?v=ui53VtVBF3M

ЕлБиЏеј
05.06.2011, 18:28
http://www.youtube.com/watch?v=p-87hvNes_w&feature=related

Il Capitano
05.06.2011, 21:55
Legenda nije imala temu :confused: Veliki propust ::)


http://www.youtube.com/watch?v=UMnt5LK4U30

Preko Divca, odlično dodavanje legendarnog Rick Fox-a :biggrin:

Ricma
06.06.2011, 01:22
Za neke igrace shvatimo koliko su veliki tek kad se penzionisu.;)

nikola stanimirovic
13.06.2011, 11:29
935934



Da da! To je taj! :cheers::wthy:

Bane je
25.03.2017, 17:20
O'Nil dobio statuu: Ne bih mogao bez Kobija

Los Anđeles Lejkersi otkrili su ispred svog doma Stejpls centra statuu u čast jednog od najboljih centara u istoriji NBA lige – Šekila O'Nila.

Spektakularna statua prikazuje O'Nila u jednom od njegovih karakterističnih brutalnih zakucavanja, u kojem se sa obe ruke okačio za obruč i podigao obe noge.
O'Nil je igrao za Lejkerse 1996-2004. i za to vreme osvojio tri NBA titule, u nizu 2000, 2001. i 2002. godine, a u svakom finalu je bio proglašen za MVP-ja.
"Neki ljudi su mislili da su šanse da se Kobi Brajant pojavi ovde danas iste kao da Šek pogodi slobodno bacanje", našalila se još jedna legenda Lejkersa Karim Abdul-Džabar.
Sjajnu statutu napravili su Džuli Roblat Amrani i Omri Amran, koji su tvorci statua i drugih legendi Lejkersa – Karima Abdul-Džabara, Irvina "Medžik" Džonsona, Čika Herna i Džerija Vesta, koje su takođe ispred Stejpls centra.
Među glavnim zvanicama ispred Stejpls centra bio je O'Nilov glavni saigrač iz njegove ere u timu Lejkersa Kobi Brajant, iako se godinama spekulisalo da se njih dvojica ne podnose, a tu je bio i njihov tadašnji trener, sada predsednik Njujork Niksa Fil Džekson.
"Ovo je neočekivan trenutak. Vidim ispred seba najmanje dvojicu "jezeraša" koji su sigurno zaslužili statuu. Ne bih bio ovde ni bez svojih saigrača. Među njima je i veliki Kobi Brajant. Hvala ti brate. Gurali smo jedan drugog. Imali smo svoje bitke, ali smo se uvek poštovali. Sigurno ne bih mogao da osvojim tri titule bez trebe. Bićemo zapamćeni u istoriji kao najzagonetniji, najkontroverzniji, najdominantniji tandem ikad. Sledeći put kada budemo ovde otkrivali statuu, biće to tvoja", rekao je O'Nil.